Kultura ljevkaste keramike
Kultura ljevkaste keramike je mješavina mezolitskih i neolitskih kompleksa u sjevernoj i centralnoj Evropi, između Elbe i Visle. Predhodile su joj: Ertebølle kultura u Skandinaviji, Dnjepar-Don kultura i Kultura trakaste keramike.[1] Trajala je približno od oko 4.300. do oko 2.800. godine pr.n.e. U literaturi se često susreće pod kraticom TRB ili TBK (od njem. naziva - Trichter(-rand-)becherkultur ili eng. - Funnel(-neck-)beaker culture). Kultura lijevkaste keramike dobila je ime po karakterističnoj keramici, čašama i amforama s lijevkastim vrhovima, koje su pronađene u dolmenskim ukopima.
Zbog različitih i mnogobrojnih uticaja kultura je predstavljala kompleks nekoliko varijanti. Na području središnje Njemačke TRB se manifestira kao grupa "Baalberg", poznata iz oko dvije stotine grobova. Keramografija upućuje na uticaje s prostora Badenske kulture, a mrtvi se pokapaju u grobnice ukopane u zemlju obložene kamenom i s nasutim humkama, što se sve dovodi u vezu sa indoevropeizacijom.
Vrijeme njenog trajanja je doba izgradnje najvećeg broja sjevernoevropskih i zapadnoevropskih megalita koji su redovno nastajali na mjestima na kojima već tokom mezolita borave velike populacije, što pokazuje da ne postoje oštri skokovi i promjene u sastavu populacija, već je riječ o sporim procesima u kojima se razlikuje još uvijek relativno jak tradicionalni supstrat te superstrat koji se gradi na njemu.
Od 3.800. godine p.n.e. nadalje, veliki zemljani humci (tumuli) su građeni kao preteče megalitskih struktura. Između 3.500. i 2.800. godine p.n.e, približno 10.000 megalitskih struktura je izgrađeno kao kamene komore (grobnice), gotovo uvijek napravljene od kamenih gromada (menhira). U Njemačkoj, od možda 5.000 megalitskih struktura koje su nekada postojale, od kojih su neke prilično impresivne, ostalo ih je samo oko 900 (443 u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji, 121 u Šlezvig-Holštajnu i 26 u Brandenburgu).
Pored sahrana u megalitskim grobnicama, prisutni su i ukopi u zemlji (inhuminacija) u zgrčenom položaju i kremacija. Kao grobni prilozi, najčešće se nalaze i predmeti ljevkaste keramike.
U kasnom 4. milenijumu, kulturu ljevkaste keramike, sa istoka potiskuje Kultura loptastih amfora, smanjujući joj prostor na sjevernu Njemačku i dijelove Skandinavije. Konačno će je zamijeniti Kultura vrpčaste keramike, a u Danskoj i dijelovima Švedske kultura zvonastih pehara.
Stanovništvo je uzgajalo ovce, koze, goveda i svinje, ali su se bavili i lovom i ribolovom. Na nalazištima kulture ljevkastih pehara prisutan je i domesticirani konj, ali bez potvrda u njegovom korištenju u privredi i obredima u onoj mjeri u kojoj je to slučaj u crnomorskim stepama. Kuće su bile dimenzija oko 12x6 m. U blizini Olszanica jedna kuća bila je sa otvorom za vrata širine 2,2 m, vjerovatno za ulaz kola. Kuća je bila duga 40 m, sa troja vrata. Pronađena je i jedna vrsta kalca koja je služila za potpalu vatre.
Nalazi ove kulture su obredna središta od nabacane zemlje (na ostrvu Fin - Danska i do 85.000 m3), zaštićena palisadama i jarcima.
Poznati nalaz je Bronocice lonac, otkriven u Gmina Działoszyce, Poljska, datiran u vrijeme 3635–3370 p.n.e. Nalazi se u Muzeju arheologije u Krakovu. To je keramička vaza ukrašena sa motivima iz ljudske okoline. Kada se krugovi spoje linijama dobije se najranije poznati motiv zaprežnih kola. To sugeriše da su se kola u srednjoj Evropi pojavila sredinom 4. stoljeća. [2]
Iskopavanja u selu Flintbek blizu Kiela otkrila su tragove vozila iz kamenog doba, koje je vjerovatno vukla stoka. Oznake stare otprilike 5.400 godina ukazuju na to da su zaprežna kola bila rasprostranjenija ranije nego što se mislilo.[3]
Rane borbene sjekire su ravne sjekire s čekićem (iz oko 3.900. godine p.n.e.), koje su slične sjekirama s čekićem iz jugoistočne Evrope petog milenijuma.
Nakon njih slijede sjekire s okruglim čekićem, posebno česte u istočnoj Danskoj i južnoj Švedskoj, ali i u Istočnim Alpama (Austrija). Ravne sjekire s čekićem i okrugle s čekićem dokumentirane su do oko 3500/3300. godine p.n.e.
Od oko 3300. p.n.e. korištene su sjekire s okruglim vratom i dvostrukom glavom. Potonje, posebno zakrivljeni oblici, formiraju karakteristične sjekire u obliku lijevkaste čaše i svojim oblikom podsjećaju na labrise. Kasnije sjekire s dvostrukom glavom, posebno one iz sjeveroistočne Njemačke, formiraju grb na vratu.
Pored nordijskih zakrivljenih dvostrukih sjekira, dvostruke sjekire u obliku lancete dokumentirane su u centralnoj i južnoj Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Dvostruke sjekire (bipennes) također se nalaze u zapadnoj i centralnoj Francuskoj. Kasne sjekire s vratnim grebenom i kasne dvostruke sjekire u obliku lancete (posebno u Švicarskoj i jugozapadnoj Njemačkoj), imaju ovalan otvor za dršku, a ne okrugao. [4]
-
Rekonstrukcija tipične kuće -
The Bronocice lonac -
Šematski prikaz kola
- J. P. Mallory,, Douglas Q. Adams (1997). Enciklopedija Indoevropskih kultura. Taylor & Francis.
- J. P. Mallory: "TRB Culture", Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn, 1997
- Torsten Madsen: Ideologija i socijalna struktura u ranom neolitu juga Skandinavije, Analecta Praehistorica Leidensia, Vol. 29, pp. 75–81, 1997
- Johannes Müller: Megaliti i Kultura ljevkaste keramike: Promjena društava 4100–2700 p.n.e, Amsterdam, 2011
- ↑ J. P. Mallory, Douglas Q. Adams - Enciklopedija Indoevropskih kultura -Baalberg grupa
- ↑ Prva kola na svijetu - www.spektrum.de- 13.april 2022.
- ↑ Teoretska arheologija - Geoff Carter
- ↑ „Sebastian Schultrich, doktorska disertacija: Ideal ratnika: Dvostruke sjekire zapadne i srednje Evrope u kontekstu kulturnog razvoja iz kasnog neolita”. Univerzitet Kiel, macau.uni-kiel.de, 2022.. Pristupljeno 9. oktobar 2025.
