Kultura Republike Arcah

Kultura Republike Arcah uključuje materijalno i nematerijalno kulturno naslijeđe koje se geografski i povijesno povezuje za područje Nagornog-Karabaha i okolnih područja koje kontrolira ova međunarodno nepriznata država na južnom Kavkazu.

Uvod

Manastir Gandzasar

Područje Nagornog Karabaha smatra se za jedno od područja sa najraskošnijim i najvrednijim primjerima armenske arhitekture. Na relativno malom području tako se može naći više hiljada arhitektinskih atefakata i istorijskih spomenika u širem smislu. Osim veoma bogate crkvene arhitekture u području se mogu pronaći i vrijedni primjeri građanske arhitektre kao što su utvrde ili spomenici.

U cjelini je moguće pratiti razvoj armenske nacionalne arhitekture na ovome području još od predkršćanskoga razdoblja, preko narednih perioda pa do suvremenoga doba.

Svakako jedno od najvrednijih kulturnih nasljeđa ovoga područja jesu manastiri i crkve Armenske apostolske crkve među kojima je i Manastir Dadivank.

Predkršćanski period

U vremenu prije nego su armenci prihvatili hrišćanstvo na ovome su području prevladavale politeističke religije koje su današnjem društvu u naslijeđe ostavile vrlo vrijedne kamene idole koji će kasnije imati utjecaja u suvremenoj spomeničkoj praksi ovoga područja. Kamani idoli većinom su smješteni na istoku zemlje i uglavnom potiču iz željeznoga doba. Prema sjeveroistoku pak pojavljuju se tzv. graničke stijene (armenski: սահմանաքար) koje se originalno javljaju u vremenu armenske dinastije Artaxiad koja je vladala u periodu od 190. godine prije Hrista do 53. godine nove ere. Ovakva se praksa postavljanja ispisanih obrađenih stijena na granicama kraljevstva održala u Armeniji sve do srednjega vijeka.

Crkveno naslijeđe

U ranom srednjem vijeki prostor Nagorno-Karabaha zajedno sa područjem današnje Armenije i okolnim zemljama postao je poprište misionarskih aktivnosti među kojima se posebno ističe misionarski rad Grigorija Prosvetitelja i Mesropa Maštoca koji je sastavio armensko pismo. Mesrop Maštoc je na istoku današnjega Nagorno-Karabaha, u gradu Amaras osnovao prvu školu u kojoj je armensko pismo koje je sastavio bilo upotrebljavano u obrazovne svrhe.

Opis putovanja Mesropa Maštoca u Amaras i Kavkasku Albaniju dao je autor Movses Kaghankatvatsi u svojoj Istoriji napisanoj u 7. vijeku.

Azerbejdžansko naslijeđe

Svakako jedan od najvažnijih spomenika Karabaške azerbejdžanske zajednice je džamija Yukhari Govhar age čija je gradnja započeta 1768. nakon čega je uslijedila duga stanka, da bi džamija bila završena u periodu od 1883. do 1885. Nakon proglašenja neovisnosti Nagorno-Karabaha i rata u kojemu je džamija oštećena, džamija je prestala sa radom. Danas je džamija pod zaštitom Karabaških vlasti, a na njoj su započeti i restauratorski radovi.

Svjetovno kulturno naslijeđe

Svakako najpoznatiji arhitektonski spomenik suvremenoga Nagorno-Karabaha je kontroverzni spomenik Mi smo naše planine koji je postao simbol glavnoga grada, ali i cijeloga Nagorno-Karabaha. Na kavkaškom je prostoru kao i u susjednom Iranu razvijena i izrada tepiha koja je svoga traga ostavila i na nacionalnim simbolima ove nepriznate države.

Galerija

• 
  Manastir Dadivank
• 
  džamija Yukhari Govhar Agha oštećena u ratnim sukobima
• 
  Azerbejdžanska poštanska markica sa utvrdom Askeran
• 
  Hram Hrista Spasitelja u Shushiu
• 
  Armenski tepih
• 
  sarme su popularno jelo i u Nagorno-Karabahu

Povezano

• Indeks članaka Republike Arcah

Kultura Republike Arcah na Wikimedijinoj ostavi