Kula (mesto)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Kula (grad))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kula


Centar Kule

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Zapadno-bački
Opština Kula
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 19301
Gustina stanovništva 158 st./km²
Geografija
Koordinate 45°36′19″N 19°31′21″E / 45.605333°N 19.5225°E / 45.605333; 19.5225
Nadmorska visina 84 m
Površina 122,1 km²
Kula na mapi Srbije
Kula
Kula
Kula (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 25230
25231
25235
Pozivni broj 025
Registarska oznaka SO


Koordinate: 45° 36′ 19" SGŠ, 19° 31′ 21" IGD


Kula je grad u Zapadnobačkom okrugu srpske autonomne pokrajine Vojvodine, te predstavlja sjedište istoimene opštine.

Prema podacima iz popisa 2002. godine grad Kula je imao 19.293 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi kod]

Današnja Kula pominje se u istorijskim zapisima kao jedno od najstarijih naselja Bačke. Pretpostavlja se da je tu još 1522. godine, na početku 16. veka, postojao "grad od zemlje" s turskom vojnom posadom i nešto malo unaokolo naseljenih Srba i Bunjevaca.

U stvari, najranije, zvanične podatke o Kuli srećemo u beleškama o posedu Ferenca Vešelenjija iz 1652. godine, kao i iz projekta grofa Štarenberga od 29. avgusta 1699. godine u kojem se govori o granici prema Turcima na kojoj je bila posada od 100 vojnika. Po svemu sudeći, Kula ili bliža okolina je bila naseljena mnogo vekova pre prvih nađenih zapisa o postojanju ovog mesta. Velika pustošenja u ovim krajevima i izmenjena struktura stanovništva su doprineli da tragovi ranijih naselja nestanu. Po narodnom predanju, u vreme Turaka, negde na teritoriji današnje Kule, postojala je jedna kula sa turskom posadom (manje utvrđenje ili osmatračnica), te se smatra da je mesto po toj kuli i dobilo naziv. O ovome ne postoje neki čvršći dokazi, niti su u tom pravcu vršena ozbiljnija istraživanja do danas. Pa ipak se zna da je u narednim vekovima ova teritorija često menjala gospodare da bi se tek posle I svetskog rata pripojila matici Srbiji. I pored velikih pustošenja koja su Turci vršili u ovim krajevima su iz tih vremena ostali prvi pisani tragovi o postojanju Kule. Tako je zabeleženo u crkvenim zapisima prelatstva, Kaloča (Mađarska) o ubiranju dadžbina (desetine) za crkvu.

"...1543. godine... Kula (!) 12 forinti i 1 par čizama..."
"...1650. godine... Kula 12 forinti i par čizama..."

U jednom zapisu iz 1733. godine je zabeleženo da je Kula imala 251 kuću. Zapisi iz tih vremena spominju Kulu kao: Kulja, Kola, Kula, Gornja Kula, Donja Kula, što upućuje na mogućnost postojanja i dva odvojena naselja: jedan deo naselja, verovatno na padinama uzvišice Telečke, a drugi negde ispred ovih padina.

Iz 18. i 19. veka postoje već redovniji zapisi o ovim krajevima. U Bačkoj, pa i u okolini Kule, obzirom na prirodne pogodnosti prvenstveno se razvijala zemljoradnja i stočarstvo. Naseljavanje Mađara 1740. i Nemaca 1780-1785. godine imalo je pored ekonomskog, i nacionalno-politički karakter.

Baš za okolinu Kule, pa i celu srednju Bačku, od ogromnog je značaja bilo iskopavanje odvodnog kanala od Kule do Vrbasa 1785. godine, kojim su odvođene vode iz močvarnih predela iz gornjeg atara Kule u prirodni tok rečice od Vrbasa prema Tisi. Ovaj kanal je produžen do močvarnog predela kod Novog Sivca 1786. godine. Već u periodu 1793-1797. godine ovaj kanal je produžen i povezan sa Dunavom i Tisom te je stvorena preteča današnjeg Velikog Bačkog Kanala. Tvorac ovog kanala je bio inženjer Jožef Kiš, koji je u ostvarenju ovog velikog poduhvata nailazio na mnogo nerazumevanja i velike teškoće.

Kula je pred sam kraj 19. veka povezana sa ostalim mestima makadamskim putem Sombor-Kula-Vrbas-Bečej, i Kula-Krstur-Odžaci. Direktnu železničku vezu dobija 1896. godine prugama Sombor-Kula-Bečej, i Mali Iđoš-Kula-Bačka Palanka. Železnička veza je postojala i ranije iako nešto udaljena od Kule, prugom Subotica-Vrbas-Novi Sad, kada je stanica u Vrbasu nosila naziv Vrbas-Kula.

Privreda Kule već u 18. veku beleži vidan razvoj, a u 19. i 20. veku umesto manufakturnog dobija industrijski karakter. Prerada konoplje i vlakana svilene bube, zatim proizvodnja piva, bili su poznati u Kuli u 19. veku. Početkom 20. veka selo je imalo 9000 stanovnika; zanatstvo je bilo veoma razvijeno, dok je industrija bila u usponu. Kula je imala i svoj list: "Backsai Kozerdekek".

Ustaljenjem novonaseljenih stanovnika u 18. veku, ne samo zemljoradnja i stočarstvo, već i zanatstvo se počelo razvijati. Tako su u Kuli po zapisima iz 1815. godine postojali cehovi krojača, obućara, a kasnije 1819. godine cehovi ćurčija, tkača itd. Zanatstvo se naglo razvijalo, pa je 1894. godine zanatsko udruženje u Kuli brojalo 254 člana, a koji su evidentirali 154 pomoćnika i 59 učenika. Razvijeno zanatstvo je u ovom mestu bila kolevka industrijalizacije. Tako je:

Neke od ovih fabrika su posle Prvog svetskog rata, a naročito za vreme svetske ekonomske krize (1929-1931. godine) prestale sa radom, kao što su fabrika svilenih tkanina, fabrika stolarija i fabrika šešira.

Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]