Krojač

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Krojač
Šnajder
Abadžija
Ilustracija uzimanja mjere kod krojača iz 19. vijeka
Ilustracija uzimanja mjere kod krojača iz 19. vijeka

Krojač, šnajder (od njemačkog: schneider [1]), abadžija (od turskog: aba - valjano sukno[2] ili terzija je zanimanje koje se bavi šivanjem (i popravkom) odjeće po mjeri i drugih tekstilija.

Znanje i umijeće krojenja, svodi se na dva osnovna aspekta; rezanje i šivanja tkanine. To znanje razvilo se polako i postepeno u Evropi između 12. i 14. vijeka.[3]

Sadržaj/Садржај

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Krojači izrađuju odjeću prema prethodno kreiranom modelu. Obavljaju konstrukcijsku pripremu, kroje prema šablonu, šivaju i dorađuju odjeću. Finalni krojački proizvodi su; odjeća, posteljina, trikotaža, stolnjaci i slične tekstilije. [4]

Rada krojača se sastoji od sljedećih operacija; izrade kroja prema zadanim mjerama i modelu, polaganja materijala na stol za krojenje, mašinskog ili ručnog rezanja materijala po šablonu, sortiranja i pripremanja skrojenih dijelova, spajanja skrojenih dijelova u konačni proizvod uz pomoć šivaće mašina i završnog peglanja.[4]

Krojači mogu raditi kao samostalne zanatlije ili kao radnici u tekstilnoj industriji. [4]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za srednjeg vijeka odjeća je bila samo sredstvo da se pokrije tijelo. Sa renesanskom se počela isticati ljudska figura. Široki ogrtači standardna uniforma srednjeg vijeka lako se mogla skrojiti iz jednog ili dva komada tkanine, tad su postali kraći i uži, u pokušaju da slijede ljudsku figuru. To je bilo rođenje umjeća krojenja i mode.[3]

Sve do tog doba tkanina je bila važnija od načina kako je odijelo skrojeno, pa su tkalci bili važniji od krojača, no malo po malo, krojači su postali jednako važni , a vremenom su ih i zasjenili.[3]

Kako su izrastali gradovi, zatim gradovi države i nakraju prave imperije tako se mijenjala i moda. Ispočetka su lideri bili talijanski gradovi, nakon tog su Španjolska i Francuska postali centri mode i krojačkog umjeća. Apeninski poluotok je svoj zenit imao u doba Michaelangela, Španjolska početkom 17. vijeka. a Francuska za duge vladavine Louisa XIV (1643. - 1715.), kad su sujetni mladići iz cijele Evrope odlazili u Pariz po odjeću.[3]

Od 19. vijeka i Engleska, odnosno London postaje poznata po vrsnim krojačima.[3]

Danas tradicionalne male krojačke zanatske radnje uništava masovna industrijska produkcija gotove robe, ali se još uvijek može pronaći na krojače koji rade za kupce visoke platežne noći po svim metropolama svijeta.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Šnajder" (hrvatski). Hrvatski jezični portal. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search. pristupljeno 10. 02. 2017. 
  2. "Abadžija" (hrvatski). Hrvatski jezični portal. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=el1mWRk%3D. pristupljeno 10. 02. 2017. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 "The History of Tailoring" (engleski). Bruce Boyer. http://www.lnstar.com/mall/literature/tailor4.htm. pristupljeno 10. 02. 2017. 
  4. 4,0 4,1 4,2 "Krojači" (hrvatski). Vodič kroz zanimanja. http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/book/part2/node2906.htm. pristupljeno 10. 02. 2017. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]