Kreševo (tvrđava)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pogled sa Starog grada na današnje naselje Kreševo

Stari grad Kreševo nalazi se u općini Kreševo, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. avgusta do 2. septembra 2004. godine, donijela je odluku da se tvrđava proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Lokacija[uredi | uredi kod]

Srednjovjekovno utvrđenje na lokaciji Bedem nalazi se na vrhu strmog i oko 140 m visokog brda, na sastavcima potoka Jasenovca i Kojsinske rijeke. Brdo se nalazi na zapadnom kraju uske doline rijeke Kreševke u kojoj je nastalo civilno naselje Kreševo - kasnosrednjovjekovno naselje Potkreševo, i stisnuto je između uskih dolina spomenutih vodenih tokova. Tako je sa utvrđenja mogla biti kontrolirana dolina Kreševke, a i prolaz uz potok Jasenovac preko sela Vranaca ka Deževicama.

Historija[uredi | uredi kod]

Pri formiranju velikih ranosrednjovjekovnih župa u centralnoj Bosni, Fojnica i Kreševo su bili na području župe Lepenice, koja je obuhvatala čitav sliv današnje Fojničke rijeke. Prema smislu povelje izdate 1244. godine, župa Lepenica bila je u direktnom posjedu bosanskih banova. Kasnije je sa čitavom centralnom Bosnom bila u direktnom posjedu dinastije Kotromanića. Krajem XIV stoljeća stare župe su se raspale na manje distrikte sa centrima u utvrđenim gradovima. Tako je nastala i mala župa Kreševo.

Sve do tridesetih godina XV stoljeća, dubrovački trgovci uglavnom žive u Visokom, a samo poslom svraćaju u rudnike u Fojnici i Kreševu. Vjerojatno zbog trajne opasnosti od osmanskih upada, trgovački promet u Visokom opada. Dubrovački trgovci se sele u većem broju u Fojnicu, a u nešto manjem broju u Kreševo. Za vladavine kraljeva Tvrtka II i Stjepana Tomaša, od tridesetih do šezdesetih godina XV stoljeća, ovaj kraj igra značajnu ulogu u opskrbi, naročito dubrovačkih trgovaca, a i bosanskih kraljeva srebrom.

Opis[uredi | uredi kod]

Grad se sastojao od utvrđenja ili Gornjeg grada na vrhu brda i obora ili Donjeg grada na južnoj padini brijega. Tvrđava (akropola) se nalazi na vrhu brijega opasanog bedemima, koji zatvaraju nepravilni ovalni prostor dugačak oko 105, a širok oko 45 m. Gradu se prilazi sa zapada, gdje se ispred utvrđenja moralo proći pored dvije detaširane kule i premostiti dva jarka, širine preko 6 m. Ulaz u utvrđenje bio je u zapadnom bedemu između dvije jake kule, dok se treća glavna kula nalazila na istočnom, suženom kraju utvrđenja, nasuprot ulazu.

Zapadno od utvrđenja je Kraljev put, koji vodi preko zaravanka Grad do iznad sela Vranci, a završava se na lokalitetu Kraljevo gumno. Pri rekognosciranju terena polovinom XX stoljeća, po padinama oko grada primijećeno je mnogo nalomljenih životinjskih kosti i ulomaka domaće srednjovjekovne keramike

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Sima Ćirković - Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd, 1964.
  • Nada Klaić - Srednjovjekovna Bosna, politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377.godine), Zagreb, 1994.
  • Desanka Kovačević-Kojić - Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni, Biblioteka Kulturno naseljeđe, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Sedam kuća u selu Vranci”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.