Tratinčica

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Krasuljak)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Tratinčica
Tratinčica (Bellis perennis L.)
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Bellis
Vrsta: B. perennis
Dvojni naziv
Bellis perennis
L.

Tratinčica (Bellis perennis L.) je trajna livadna biljka, poznata i po nazivima: krasuljak, trajni krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica, drnica i drugi.

Opis biljke[uredi | uredi kod]

Na 4-15 cm visokim stapkama nosi u sredini žute a na rubu bijele ili crvenkasto-bijele cvjetne glavice, oko 15, iznimno do 30 mm široke. Involukrum je polukuglast, složen u dva reda od duguljastih dlakavih listića. Listovi su lopatičastog ili jajastog oblika, s jednom provodnom žilom u sredini, nepotpuno i nejasno nazubljeni. Postepeno se suzuju u peteljku, a svi su složeni u prizemnu rozetu. Roške su jajaste, glatke, do 1.5 mm duge, bez kunadre. Cvate skoro cijelu godinu, od ranog proljeća do zime.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Polje tratinčica

Tratinčica je vrlo rasprostranjena biljka. Nalazimo je u velikoj množini po livadama, travnjacima, čistinama i uz puteve, sve do 1 800 metara nadmorske visine. U različitim oblicima, s većim, crvenim cvjetovima uzgaja se kao ukrasna biljka po vrtovima.

Jestivi dijelovi biljke[uredi | uredi kod]

Mladi listovi prizemne rozete mogu se jesti sirovi ili prokuhani gotovo preko cijele godine. Nijemci smatraju salatu od tratinčice jednako ukusnom i zdravom kao i onu od matovilca, no u svojim priručnicima naglašavaju da za jelo treba brati samo posve mlado i nježno lišće. Salata je ukusnija ako se ostavi da začinjena odstoji barem jedan sat. Dobra je pomiješana sa salatom od krumpira ili od različitog divljeg povrća. Kao posebno zdravo jelo preporučuju se usitnjeni listovi izmiješani sa svježim sirom. Takva je smjesa sastavni dio proljetnih kura za čišćenje krvi. Listovi tratinčice jedu se i u obliku miješanih variva, ili se stavljaju u juhu. U mladim listovima ima 20–40 mg% vitamina C i oko 4 mg% karotina. U Njemačkoj također beru još tvrde i zelene pupoljke, mariniraju ih i upotrebljavaju kao začin umjesto kapara. Otvoreni cvjetovi tratinčice također su jestivi i mogu sirovi opslužiti u kulinarstvu za dekoriranje različitih jela. Listovi zajedno sa cvjetovima služe i kao zamjena za čaj. Korijenje tratinčice upotrebljavali su za jelo seljaci u Španjolskoj i Italiji.

Galerija[uredi | uredi kod]

Izvor[uredi | uredi kod]

Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, 1985 by Ljubiša Grlić Izdavač: ITRO August Cesarec, OOUR Izdavačka djelatnost, Zagreb