Galičko-Volinjsko Kneževstvo
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Galičko-Volinjsko Kneževstvo ili Galičko-Volinjsko Kraljevstvo, ili Rusko Kraljevstvo, je bilo vazalno kneževstvo uzdignuto u rang kraljevstva od rimokatoličkog pape Inocenta 1245. godine. Ova država će postojati između 1199 kada nastaje tokom raspada Kijevske Rusije i 1349. godine kada će biti anektirana od Poljske. Zbog svoje pozicije na pre svega području današnje zapadne Ukrajine, a manje i na onom Belorusije ruski historičari će ovu državu početkom 20 veka početi nazivati Jugozapadna Rusija nasuprot pre svega Velikog Kneževstva Vladimira kojeg će nazvati Severoistočna Rusija[1].
Galičko-Volinjsko Kneževstvo nastaje 1199 godine kada ruski princ Roman Veliki osvaja Galičko Kneževstvo. Novonastala pravoslavna država se našla s zapada, severa i juga okružena katoličkim državama u ratu s kojima će poginuti državni osnivač odbijajući prihvatiti katoličku vjeru. Njegov naslednik Danilo Galički će biti fleksibilnih pa postaje Ugarski vazal, a potom i Mongola nakon što ovi unište ostatke Kijevske države 1246. godine nakon čega će od pape dobiti krunu Kralja Rusije 1253. godine. Njegov sin Lev od Galicije će uzdignutu državu na vrhunac moći oslobodivši se na neko vreme moći Ugarske protiv koje je pobednički ratovao kao i protiv Poljske. Nakon njegove smrti se ubrzo počela raspadati tako da će biti anektirana od Poljske 1349. godine čime je ujedno i završio vazalni odnos Galičko-Volinjskog kneževstva s Zlatnom Hordom[2].