Kosta Majkić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kosta Mujkić (Bosanska Krupa, 1873 - Banja Luka, 1952) je folklorista, književni kritičar i kulturni povjesničar.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rano je ostao bez roditelja, pa je prešao u Sanski Most i tu završio osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Sarajevu, pa na teologiji u Beogradu. Kasnije je zt apočeo studij filozofije, sociologije i povijesti, i to u različitim centrima; u Gracu, Lajpcigu, Berlinu, Kopenhagenu i Pragu. U Pragu mu je profesor bio T. Masarik, čije je ideje o realnoj politici usvojio. Po završetku studija, 1903. novinar je u Zagrebu, a od 1904-1905. godine boravi u Sarajevu, gdje 1905. pokreće list Naš život. U jesen 1905. godine prešao je u Banja Luku, gdje u međuvremenu obnavlja Naš život, koji je u međuvremenu prestao izlaziti. U Banjoj Luci surađivao sa Petrom Kočićem u pokretanju i uređivanju Razvitka 1910. godine. Kao agilan publicista i član Kočićeve grupe, u toku Prvog svjetskog rata bio interniran kao talac u Ivanjsku, potom u Drvar. Nakon rata ponovo se uključio u politički i kulturni život. 1935. godine jedan je od inicijatora i urednika banjalučkog Razvitka. Tijekom Drugog svjetskog rata zatvaran u Banjoj Luci. 1944. prebjegao na oslobođeni teritorij, bio i vijećnik ZAVNOBiH-a.

Pisao o nizu tema, uglavnom iz češke književne, kulturne i nacionalne povijesti, iz koje oblasti je i njegovo najpoznatije djelo, studija Borba češkog naroda za opstanak u posljednjih sto godina 1903. godine , u kojoj razmatra političko i kulturno stanje češkog naroda od kraja XVIII vijeka do Masarikovog vremena, naglašava ideju slovenske uzajamnosti s posebnim osvrtom na velikane češke kulturne povijesti koji su je zastupali. Objavio i niz kraćih zapisa o češkim kulturnim i književnim pojavama, pisao i o temama iz ruske i naše književnosti, o S. Kjerkegoru, H. Ibzenu i dr. Za svoje vrijeme imao je zavidno obrazovanje i široka interesovanja, znao je češki, ruski i njemački. Mladalački žar u radu na kulturnom i književnom polju ubrzo mu je zgasnuo i nakon Prvog svjetskog rata sav se posvetio političkom radu. Bio građanski političar - nacionalista, jedno vrijeme u opoziciji, zatim narodni poslanik u Skupštini. Surađivao je u Novoj crkvi, Novom Srbobranu, Bosanskoj vili, Našem životu, Otadžbini, Razvitku, Brankovom kolu. [1]

Umro je 1952. godine u Banjoj Luci.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Borba češkog naroda za opstanak u posljednjih sto godina, studija, 1903.
  • Jovina ispovijed, pripovijetka, 1905.
  • Srpstvo je u opasnosti, politička brošura, 1922.
  • Pri zlavu i oca po zlavu, politička brošura, 1922.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Đuričković, Dejan; Srpski pisci Bosne i Hercegovine, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2013.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]