Korisnik:Dimljacic/Eksperimentalna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Michio Kaku
Michio Kaku 2012.
Rođen/a24. 1. 1947
San Jose, California, Sjedinjene Države
PrebivališteNew York, Sjedinjene Države
NacionalnostAmerikanac
Alma materUniverzitet Harvard (Bakalaureat)
Kalifornijski univerzitet, Berkli (Doktorat)
Poznat/a poTeorija struna
Fizika nemogućeg
Fizika budućnosti
Budućnost uma
Suprug/aShizue Kaku (Šizue Kaku)
Djeca2
Website
MKaku.org

Michio Kaku (Mičio Kaku, japanski: カク ミチオ, 加来 道雄, rođen 24. Januara 1947.) je američki teorijski fizičar, futurolog i naučni popularizator. Profesor je teorijske fizike na Siti koledžu Njujorka, i autor nekoliko knjiga o fizici, a često se pojavljivao na radiju, filmu i televiziji. Kaku je dobitnik nagrade "Sir Arthur Clarke" za životno postignuće, zahvaljujući svojim naporima da poveže nauku i naučnu fantastiku.[1]

Njegove knjige Fizika nemogućeg (2008), Fizika budućnosti (2011), Budućnost uma (2014) i Božja jednačina: Potraga za teorijom svega (2021) su proglašene za bestselere New York Timesa.[2] [3] [4]

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kod]

Kaku je rođen u San Hozeu, u saveznoj državi Kaliforniji, a njegovi roditelji su bili Japano-amerikanci. U srednjoj školi je razvio veliku strast za fiziku. Na naučnom sajmu je predstavio Akcelerator čestica od 2.3 elektronvolti, koji je napravio u garaži svojih roditelja koristeći metal i 35 kilometara žice. Uspio je da izazove magnetno polje 20.000 puta jače od Zemljinog, a takođe i sudare dovoljno jake da proizvedu antimateriju.[5] [6]

Diplomirao je na univerzitetu Harvard summa cum laude 1968. godine, kao najbolji u svojoj generaciji iz fizike. Doktorirao je na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju 1972. Godinu dana nakon doktoriranja, 1973., je predavao na Univerzitetu Prinston. [7] [8]

Vojska Sjedinjenih Država je mobilisala Kakua 1969. tokom vijetnamskog rata. Ipak, nakon što je Kaku završio pešadijsku obuku u Fort Luisu, rat se završio.[9][10]

Akademska karijera[uredi | uredi kod]

Kaku je radio na proučavanju kvantne mehanike u odjeljenju za fiziku u Siti koledžu, Njujork, 1975. i 1977. [11] [12] Bio je član i posjetilac Instituta za naprijedno učenje u Prinstonu i Njujorškom univerzitetu. Danas je profesor teorijske fizike na Siti koledžu Njujorka.

Između 1970. i 2000. Kakuovi radovi su objavljivani u naučnim magazinima, a pokrivali su teme kao što su teorija superstruna, supersimetrija, supergravitacija i fizika hadrona. 1974. zajedno sa Kejdžijem Kikavom, objavio je prvi naučni rad o teoriji struna.[13]

Kaku je autor nekoliko udžbenika o teoriji struna i kvantnoj teoriji. Zajedno sa Kejdžijem Kikavom, dao je objašnjenje teorije struna tipa II.[14]

Popularna nauka[uredi | uredi kod]

Kaku je široko poznat kao popularizator nauke.[15] Napisao je veliki broj knjiga i pojavljivao se više puta na TV-u i filmu. Takođe vodi nedeljni radio-program.

Knjige[uredi | uredi kod]

Kaku je autor mnogih naučnih knjiga:

  • Hiperprostor (1994)
  • Vizije: Kako će nauka revolucionirati 21. vijek (1997)
  • Ajnštajnov kosmos: Kako je Ajnštajnova vizija transformisala naše razumijevanje prostora i vremena (2004)
  • Paralelni svjetovi: Putovanje kroz postanak, više dimanzije i budućnost kosmosa (2004)
  • Fizika nemogućeg: Naučno istraživanje vremeplova, telepatije, psihokineze, robota i putovana bržeg od svjetlosti (2008)
  • Fizika budućnosti: Kako će nauka uticati na ljudsku sudbinu i naš svakodnevni život u godini 2100. (2011)
  • Budućnost uma: Nauka u uzbudljivoj potrazi za naprednijim, savršenijim i moćnijim umom (2014)
  • Budućnost čovječanstva: Teraformiranje Marsa, međuzvjezdana putovanja, besmrtnost i naša sudbina izvan planete Zemlje (2018)
  • Božja jednačina: Potraga za teorijom svega (2021)

Hiperprostor je proglašen za jednu od najboljih naučnih knjiga godine od strane New York Times-a i Washington post-a.

Radio[uredi | uredi kod]

Kaku je voditelj nedeljnog jednosatnog radio programa Exploration (Istraživanje). Exploration se emituje na javnim i nezavisnim radio-stanicama, a sve epizode su dostupne na zvaničnom vebsajtu. Kaku ga definiše kao program koji se bavi temama kao što su nauka, rat, mir i prirodna okolina.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Dr. Michio Kaku. Preuzeto 21. 12. 2021.
  2. The New York Times (14. 4. 2014.). Best Selling Science Books (Engleski). Preuzeto 11. 1. 2022.
  3. Dr. Kaku's new book hits #10 on NY Times paperback nonfiction bestsellers list (Engleski) (23. 4. 2009.). Preuzeto 11. 1. 2022.
  4. The New York Times (1. 4. 2018.). Bestsellers (Engleski). Preuzeto 11. 1. 2021.
  5. Futurism. Know your scientist: Michio Kaku (Engleski).
  6. APS Physics. Michio Kaku (Engleski).
  7. Michio Kaku - About (Engleski).
  8. Physics Today (24. 1. 2017.). Michio Kaku (Engleski).
  9. Sandhiya Kann (27. 3. 2014.). Physicist dr. Michio Kaku captivates student audience (Engleski). „Then, by '69, '70, the war was beginning to wind down, and then my doctor found that I had too much sugar in my blood – I said, why didn't you find that before? So I wrote a letter to my draft board saying that I'm 'not fit' to be part of the infantry because there's too much sugar in my blood, I'm borderline, not really diabetic. All of a sudden, it was as if a voice up there said, 'I'm going to give you back your life. You were destined to die on some unnamed hill in Vietnam; unsung, just buried in mud, forgotten by everybody. That was your destiny.' But something happened; somebody up there changed their mind.”
  10. Kaku, Michio (2018). „Pripreme za poletanje” [Napuštajući Zemlju]. u: Stojanović, Bojan (Srpski). The Future of Humanity [Budućnost čovečanstva]. Smederevo: Heliks. 20. 2. 2018. str. 30. ISBN 978-86-6024-005-9. »Tog jula 1969. bio sam u vojsci, na pešadijskoj obuci u Fort Luisu u Vašingtonu, pitajući se hoće li me poslati u rat u Vijetnam.« 
  11. Kaku, Michio. "Ghost-free formulation of quantum gravity in the light-cone gauge." Nuclear Physics B91.1 (1975): 99–108.
  12. Kaku, M., P. K. Townsend, and P. Van Nieuwenhuizen. "Gauge theory of the conformal and superconformal group". Physics Letters B 69.3 (1977): 304–308.
  13. Kaku, Michio; Kikkawa, Keiji. Field theory of relatiistic strings II. Loops and pomerons.
  14. Kaku, Michio. “Multiverse (Multiverzum)”, Parallel worlds (Paralelni svetovi), 3rd edition (translated) (na English, Serbian (translated)), str. 364, Heliks. “Kikava i ja pokazali smo da je moguće konstruisati potpuno samoodržive teorije sa isključivo zatvorenim strunama” ISBN 978-86-86059-95-6
  15. The New York Times. Notable books of 1994..