Kordeljeri

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kordeljerski samostan, slika iz 1793. godine.

Kordeljeri su bili članovi populističkog kluba tijekom Francuske revolucije. Ime su uzeli prema Samostanu kordeljera, redovnika franjevačkog reda.[1] Tu su u travnju 1790. tiskar Antoine-François Momoro, liječnik Saintex i inženjer Dufourny osnovali udrugu pod imenom Société des amis des droits de l'homme (sh. Društvo prijatelja ljudskih prava).[1] Klub je imao utjecaj na Vladu i Skupštinu kao i na javna događanja.[1] Pokret je imao i potporu novinara,[1] među kojima je bio i Jean-Paul Marat. Nakon Maratove smrti u srpnju 1793., zaoštravanje terora i rat stvorili su među Kordeljerima raskol na struju "popustljivih" (Danton i Desmoulins) i "bijesnih" (Hébert i Chaumette).[1] Maximilien Robespierre se odlučio suprotstaviti obima strujama što je uzrokovalo pad, najprije hebertista, a zatim i dantonista.[1] Klub je službeno ukinut 1794. godine.

Poznati članovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Povijest, 12. svezak, hrvatsko izdanje, 2008. , Europapress holding, ISBN 978-953-300-046-6, stranica 576