Prijeđi na sadržaj

Kongoanska kriza

Izvor: Wikipedija
Kongoanska kriza
Crise congolaise
Dolazak belgijskih padobranaca
Dolazak belgijskih padobranaca
Dolazak belgijskih padobranaca

Kongoanska kriza (francuski: Crise congolaise) je ime za turbulentni period od 1960. do 1965. u Republici Kongo (današnja Demokratska Republika Kongo) kad se zemlja nakon proglašenja nezavisnosti našla pred raspadom, rastrzana građanskim ratovima.[1]

Historija i karakteristike

[uredi | uredi kod]

Ni nedelju dana od proglašenja nezavisnosti - 5. jula 1960. izbila je pobuna vojske (Force Publique), koja je odbila slušati naredbe belgijskih oficira u kasarnama pored Léopoldvilla, a kasnije širom zemlje. Nihova pobuna potakla je nasilje nad evropskim kolonistima, izvještaji o zločinima nad njima bili su udarna vijest u novinama širom svijeta. Zbog tog je Belgija bez konzultacija sa kongoanskom vladom, poslala svoje padobrance, da zaštiti svoje građane.[2]

Konfuzijiu je dodatno raspirila ustavna krizaa, zbog sukoba predsjednika Kasavubua i premijera Lumumbe, koja je paralizirala rad kongoanske vlade. Njihova kohabitacija nakon prvih parlamentarnih izbora, ispala je nemoguća misija. Na tim je izborima Lumumbina partija Nacionalni pokret Konga dobila je više glasova od Kasavubuovog ABAKA, ali nedovoljno za većinu, pa je dogovoren kompromis, Kasavubu će biti predsjednik a Lumumba premijer. Sukob između njih, pretvorio se u rat, kad je Kasavubu 5. septembra smjenio Lumumbu, odmah nakon tog i Lumumba je na isti način smjenio Kasavubua. Nakon tog su obojica tvrdili da su legitimni predstavnici federalne vlade.[1]

U međuvremenu je najbogatija provincija Katanga, pod vodstvom Moisa Čombea - 11. jula proglasila nezavisnost . Pomoć koju mu je Belgija pružila, dala je težinu Lumumbinim optužbama da Bruxelles pokušava ponovno nametnuti svoju vlast. Zbog tog je on kao i Kasavubu - 12. jula zatražio pomoć od Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Dag Hamaršelda. Dolazak Mirovnih snaga UN-a nije donio smirivanje, već je dodatno razbuktao njihov sukob, jer je Lumumba inzistirao da UN treba silom vratiti Katangu u federaciju, što je Kasavubu kategorički odbijao. Lumumba je tad navodno zatražio pomoć Sovjetskog Saveza. Odatad je kriza u Kongu postala neraskidivo povezana sa pladnoratovskim sukobom Istoka i Zapada.[1] Već na početku te krize 18. septembra 1961. poginuo je Dag Hamaršeld, čiji je avion srušen po naredbi Moisa Čombea.[3] Proces dezintegracije zemlje koji je počeo odcjepljenjem Katange , završio je raspadom zemlje na četiri dijela (Katanga, Kasai, Orientale i Léopoldvill). Zbog tog je tadašnji načelnik generalštaba vojske pukovnik Mobutu 14. septembra 1960. izvršio državni udarl i objavio da preuzima vlast, i da će vladati uz pomoć privremene vlade. [1] Prijetnja koju su njegovom režimu predstavljale snage lojalne Lumumbi, znatno je smanjena nakon njegova zarobljavanja u januar 1960., i kasnijeg ubistva u Katangi. To je organizirao Kasavubu da se približi Čombeu i tako ga privoli da se vrati u federaciju. Od tog nije bilo ništa, jer se secesija Katange odužila do januaru 1963. Slomljena je tek nakon teških borbi vladinih snaga pomognih snagama UN-a, protiv katangške žandarmerije i evropskih najamnika.[1]

Veliki izazov predstavljala je i secesija velikog dijela istočnog Konga, u kom su Lumubine pristalice 7. septembra 1964. u Stanleyvillu proglasile Narodnu Republiku Kongo. Ta pobuna ugušena je sljedeće godine, u međuvremenu se u Léopoldvillu ponovno okupio parlament i izabrao novu vladu sa premijerom Sirillom Adulom koji je stupio na dužnost 2. augusta 1961. Adula se pokazao nesposobnim da se efikasno suprostavi secesiji Katange, još više se zapetljao kad je u septembru 1963. odlučio raspustiti parlament Nakon te odluke izbila je pobuna u 5 od tadašnih 21 provincija, koje su otkazale poslušnost federalnoj vladi. Pobunjenici su čak uspjeli opkoliti Léopoldville.[1].

Paradoksalno je da je federalnu vladu i jedinstvo Konga spasio Moise Čombe, kog je iz emigracije kamo je otišao nakon sloma Katange, pozvao da se vrati predsjednik Kasavubu, On je 10. jula 1964. preuzeo položaj premijera i uz pomoć evropskih najamnika ugušio pobune.[1]

Za Kongoanske krize pobijeno je preko 100,000 građana.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 The Congo crisis (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 08.03. 2025. 
  2. The Congo, Decolonization, and the Cold War, 1960–1965 (engleski). Office of the Historian US State. Pristupljeno 08.03. 2025. 
  3. Avion Daga Hamaršelda oborio plaćenik angažovan u Kongu? (srpski). Radio Televizija Srbije. Pristupljeno 08.03. 2025. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]