Ključ kralja Solomona

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
"Veliki pentakl" pronađen u rukopisu "Ključ kralja Salomona" iz 17. stoljeća.

Ključ kralja Salomona (lat. Clavicula Salomonis, heb. Mafteah Shelomoh) je grimorij ili knjiga magije pripisana židovskom kralju Salomonu.

Najstarije sačuvane verzije rukopisa datirane su u 15. veku, mada se pretpostavlja da su magijski tekstovi, koji su služili kao podloga ovom grimoriju, postojali još ranije tokom srednjeg veka, pa čak i u antici, budući da Josip Flavije u 1. veku spominje magijske rukopise pripisane kralju Salomonu.[1][2]

Ovaj rad je bio temeljni obrazac za neke kasnije knjige magije, prvenstvenoza "Manji ključ kralja Salomona" ili Lemegeton, koji se, budući da nije identično ovoj knjizi, ne sme mešati s njom.[3]

Salomon i magija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nije nimalo neobično da je kralj Salomon, budući da je u brojnim pričama prikazan kao najmudriji čovek na svetu i baštinik svega znanja, postao središnja figura mnogih kasnijih legendi i predaja koje mu pripisuju velike magične moći i veštine.[4]

Tokom srednjeg veka Solomon se spominje u arapskim pričama kao čarobnjak koji ima moć nad demonskim silama i prirodnim elementima, dok mu se u Evropi pripisuju razni magijski rukopisi.

Istorija rukopisa[uredi - уреди | uredi izvor]

Rukopis datira iz razdoblja na prelazu iz kasnog srednjeg veka u renesansu, premda je njegov nastanak verovatno bio pod uticajem starijih okultnih tekstova čija starost dostiže i do kasne antike.

Sačuvano je više verzija rukopisa koji se međusobno razlikuju po vremenu nastanka, kao i većim ili manjim nepodudarnostima u samom tekstu. Prototipa za sve kasnije verzije Ključa kralja Salomona uzima se grčki rukopis koji datira u 15. veku koji se danas čuva u Britanskoj biblioteci zaveden pod brojem Harleian MS. 5596.[5] [6] Židovski prototip, ako je uopšte postojao, nije pronađen, a najstariji prepis dela na hebrejskom, pod nazivom Sepher Maphteah Shelomoh, datira iz kasnog 17. ili početka 18. veka.[7]

Među starijim verzijama rukopisa su i engleski prevod The Key of Knowledge datira drugom polovinom 16. veka, zaveden u Britanskoj biblioteci pod kataloškom oznakom Add. MS 36674[8] i The Clavicle of Solomon, revealed by Ptolomy the Grecian (Sloane MS 3847).[9]

Postoji i veći broj francuskih verzija rukopisa koji su bili smešteni u Biblioteci de l'Arsenal, a danas se čuvaju u Biblioteci de Nationale u Parizu, ali sve su datirane u 18. veku. Od sačuvana dva hebrejska rukopisa, jedan se čuva u Britanskoj biblioteci, a drugi je izdao Herman Gollancz 1903. godine. Međutim, smatra se kako hebrejski rukopisi nisu nastali po uzoru na pretpostavljeni židovski original, već su adaptacije kasnih židovskih i latinskih tekstova.

Mathersov prevod[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1889. engleski okultist Samuel L. MacGregor Mathers objavio je svoj prevod Clavicule Salomonis. Pri prevodu rukopisa kombinovao je različite verzije istog, a ponajviše se služio tekstovima iz Colorno zbirke, pod kataloškim oznakama Kings 288, Harley 3981 i Sloane 3091, datiranim u 18. veku. Kings 288 sadrži neke izraze koji izostaju iz teksta Harley 3981, po čemu se može zaključiti kako originalni rukopis nije direktni prethodnik drugoga. Isto tako, u rukopisu Sl. 3091 mogu se naći neki delovi kojih nema u prvobitna dva rukopisa.[10] Takođe, koristio je i rukopis Lans. 1202, koji je verovatno nastao po uzoru na rukopise iz Colorno zbirke, kao i francuskom verzijom rukopisa iz 18. veka pod nazivom Les Véritables Clavicules de Salomon, traduites de l'Hebreux en langue Latine par le Rabin Abognazar (Lans. 1203)[11] i Add. MS 10862 koji Mathers datira u 16. veku[12], a kasniji istraživači u 17. veku.

Mathers u svom prevodu izostavlja tri poglavlja koja se mogu naći u nekim verzijama rukopisa. To su većinom magične operacije koje se bave ljubavnom magijom ("Eksperiment ljubavi i kako treba biti napravljen", "Eksperiment ili operacija jabuke", "O operaciji ljubavi prema njenim snovima i kako se mora praktikovati" i "Operacije i eksperimenti koji se odnose na mržnju i uništenje neprijatelja").[13]

Crnomagijske verzije Clavicule[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoji i nekoliko magijskih rukopisa iz 18. i 19. veka nastalih preradom "Ključa kralja Salomona", u kojima je tekst prerađen dodavanjem grotesknog i sablažnjivog sadržaja u formi crne magije. Mathers je odbacio te rukopise pri sastavljanju svojeg prevoda, budući da je te naknadne preinake smatrao sadržajno i moralno nebitnima i neprihvatljivima.[14]

Radi se ponajviše o dva spisa crne magije, Grimorium Verum i Clavicola di Salomone ridolta.

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Rukopis je podijeljen na dvije knjige. Za razliku od kasnijeg Lemegetona, Clavicula ne opisuje izgled i osobine demona, već isključivo upute o crtanju pečata potrebnih za obavljanje magičnih obreda i invokacija. U prvoj knjizi donosi se uvod poslije kojeg slijedi sadržaj osamnaest glava ili poglavlja. Druga knjiga sastoji se od dvadeset i tri glave.

Uvod[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoji više različitih uvoda Clavicule Salomonis. Mathers u svom prevodu iz 1888. godine svrstava u dva različita uvoda (Add. MS 10862 i Lans. MS 1203).[15] Prvi uvod sadrži poslednja uputstva kralja Salomona svome sinu Roboamu, ali i priču kako je "Ključ" sakriven u kutiju od slonove kosti i stavljen u Salomonovu grobnicu te kako je nakon dugog niza godina pronađen i na kraju opet vraćen na svoje mesto.

Drugi uvod je takođe, napisan u obliku oporuke kojom kralj Salomon ostavlja svome sinu i nasledniku rukopis koji će mu omogučiti sticanje velikog znanja i mudrosti, kao i savete kako uspostaviti kontrolu nad duhovima i demonima.

Prva knjiga[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva knjiga sadrži niz molitvi, invokacija i prokletstava pomoću čega se demoni i duše umrlih prisiljavaju da se ukažu ili odu. Takođe, daju se tačna uputstva o danima, satima i vrlinama planeta čime se određuje prikladno vreme za prizivanje entiteta, daju se uputstva kako postići ljubav ili učiniti sebe nevidljivim i slično.

Druga knjiga[uredi - уреди | uredi izvor]

Druga knjiga odnosi se na pripremu magičnog obreda i daju se detaljna uputstva kako izraditi magični krug, kako napraviti i koristiti ritualno oruđe i oružje, koje mirise treba koristiti, kako pripremiti duh i telo za ritual i slično.

Beleške[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ključ kralja Salomona, str. 1.
  2. http://www.earlyjewishwritings.com/testsolomon.html
  3. Ključ kralja Salomona, str. 2.
  4. http://www.esotericarchives.com/solomon/mes49.htm
  5. http://www.esotericarchives.com/solomon/mes49.htm
  6. Davies, Owen, str. 15.
  7. Davies, Owen, str. 17.
  8. http://www.esotericarchives.com/solomon/ad36674.htm
  9. http://www.esotericarchives.com/solomon/sl3847.htm
  10. http://www.esotericarchives.com/solomon/ksol.htm
  11. http://www.esotericarchives.com/solomon/l1203.htm
  12. Ključ kralja Salomona, str. 2.
  13. http://www.esotericarchives.com/solomon/ksol.htm
  14. Ključ kralja Salomona, str. 1.
  15. Ključ kralja Salomona, str. 6.-11.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Davies, Owen, Grimoires: A History of Magic Books, University press Oxford, New York, 2009. ISBN 978-0-19-920451-9
  • Ključ kralja Salomona, prijevod S. L. Mathers, Studio Tahuti, Velika Gorica, 1997.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]