Klarise
| |||
| Kratica naziva: | O.S.C. | ||
| Godina osnivanja: | 1212. | ||
| Godina reorganiziranja: | |||
| Reorganizator: | |||
| Mjesto osnivanja: | Assisi | ||
| sv. Franjo Asiški i sv. Klara Asiška | |||
| utemeljitelj: | sv. Franjo Asiški i sv. Klara Asiška | ||
| krilatica: | |||
| Službeni jezik: | latinski | ||
| Sjedište: | Rim | ||
| generalica reda: | |||
| čelni čovjek: | generalica reda | ||
| Roditeljski red: | franjevci | ||
| Redovi nastali iz ovog reda: | |||
| Podredovi: | |||
| Broj pripadnika: | 7565 (2006) | ||
| Poznati pripadnici: | sv. Katarina iz Bologne, sv. Kamilla iz Varana i sv. Eustohija iz Messine | ||
| Odijelo: | |||
| ... | |||
Klarise (latinski: Ordo sanctae Clarae, akronim O.S.C.) je rimokatolički ženski crkveni red, kojeg su 1212. u Assisiju (Italija), osnovali sv. Franjo Asiški i sv. Klara Asiška, po kojoj je red kasnije dobio ime.[1] Klarise su po mnogo čemu ženski pandan muškom crkvenom redu franjevcima, sa kojima su čvrsto povezane.
Historija reda[uredi | uredi kod]
Koja su bila pravila reda u vrijeme osnivanja ni danas se nezna, ali se zna da su se držale poput franjevaca tri zavjeta; čistoće, siromaštva i poslušnosti. Klarise su se kao i Franjevci držale pravila po uzoru na ona Svetog Benedikta ali ih je svaki samostan tumačio na svoj način, ipak većina je uglavnom svoja pravila prilagođavala po uzoru na samostan San Damiano, gdje je živjela sv. Klara Asiška. Zbog tog su se i redovnice u to vrijeme zvale Damjanite. Pravila reda nisu bila odobrena sve do 10. augusta 1253. kad ih je odobrio papa Inocent IV., i to gotovo na samrtnoj postelji sv. Klare.[1]
No ni nakon tog nije prestao napor za boljim pravilima reda, koje bi prihvatile sve redovnice, ujednačenost je ostvarena 1263. kada je papa Urban IV. satavio i odobrio nova pravila reda na temelju starih. Nakon usvajanja novog pravila reda, redovnice su se odrekle starog imena Damjanite, i prozvale klarisama.[1]
Kad im je umrla osnivačica reda sv. Klara Asiška, klarise su imale oko 3000 redovnica u 70-ak samostana. Pri kraju 14. vijeka bilo ih je oko 15.000 po čitavoj Evropi, a samo u Italiji imale su oko 251 samostana, ne uzimajući u obzir one samostane koji su bili pod patronatom biskupa, a ne pod upravom redovnica.[1]
Klarise su od svog osnivanja, prošle kroz mnogo reformi, sve kako bi se održale i oduprle protestantskom izazovu tokom 16. vijeka, a nakon tog i izazovu Francuske revolucije. Godine 1587. imale su oko 600 samostana, a 1686. njih 925 sa više od 34.000 redovnica. Nakon revolucionarnih previranja u 19. vijeku broj njihovih redovnica se počeo smanjivati, pa su 1907. imale 518 samostana, sa preko 10.000 redovnica.[1]
Krajem 2005. na svijetu je bilo 562 samostana klarisa sa 7565 redovnica. Pored osnivačice reda sv. Klare, važnije članice reda bile su sv. Katarina iz Bologne, sv. Kamilla iz Varana i sv. Eustohija iz Messine.
Izvori[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Službene stranice američkih klarisa Arhivirano 2021-09-16 na Wayback Machine-u (en)
- Clarisse na portalu Treccani (it)
