Kiseljača

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kiseljača
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Red: Oxalidales
Porodica: Oxalidaceae
Rod: Oxalis
Vrsta: O. acetosella
Dvojni naziv
Oxalis acetosella
L.

Kiseljača (lat. Oxalis acetosella od grč. oxys - kiseo i grč. hals - so), zečja soca, kiselica ili kisela detelina[1] je višegodišnja biljka sa mesnatin korenom, koji puzi odeven u crvenkaste ljuske, odakle se granaju do 15cm dugačke drške od listova i cvetova.

Listovi su trodelni kao kod deteline, meko dlakasti i obrnuto srcastog oblika, oborenih nadole, koji se uveče ili pri dodiru sklapaju po dužini.[2] Listovi su na naličju purpurno crveni.[3] Cvetovi su pravilni, bele ili ljubičaste boje. Cvetaju u aprilu i maju.[2]

Biljka sadrži otrovnu oksalnu kiselinu i soli oksalate, zbog čega nije jestiva, ali pošto je prijatnog, osvežavajućeg ukusa, bilo je dosta slučajeva trovanja, naročito kod čobana.[1]

Sušena biljka gubi kiselinu,[2] koristi se samo sveža, ne suši se. Od svežih listova se pravi sok sa šećerom, ili se kuva čaj. Koristi se za lečenje skorbuta,[2] kao homeopatski lek u slučajevima metaboličkog slabosti, varenje, bolesti jetre i žuči, pospešivanje mokrenja, kao i u slučajevima kada postoji tendencija da se formira kamenje. Pomaže kod gorušice, olakšava jetrene i smetnje kod varenja, Parkinsonove bolesti, upale bubrega, kožnih osipa, glista, u ranom stadijumu raka na želucu i i kod kanceroznih unutrašnjih i spoljnih čireva i oteklina.[4] Međutim, redovno unošenje oksalne kiseline može dovesti do oštećenja bubrega,[1] zbog čega se preporučuje pažljivo korišćenje.[3]

Koristi se i za spoljnu upotrebu, kod raznih upala,[2] te dezinfekciju rana.[3]


Izvori[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]