Keikova svadba
Keikova svadba (starogrčki: Κήυκος γάμος, Kḗykos gámos) je fragmentarno sačuvana starogrčka pesma napisana u daktilskim heksametrima, koja se u antici pripisivala Hesiodu. Na osnovu sačuvanih fragmenata zaključuje se da pesma nije govorila samo o svadbi Keikovoj, nego i o Heraklovom dolasku na svadbu i njegovom učešću na toj svečanosti. Zbog toga Merkelbach i West smatraju da ovu pesmu treba ubrojiti među one "epove i epilije koji se bave Heraklovim podvizima, kao što su Štit Heraklov i Zauzeće Ehalije".[1] Nije moguće sasvim pouzdano utvrditi o kojem se Keiku u ovoj pesmi radilo. Merkelbach i West su ga prvobitno poistovetili s onim Keikom koji se, prema mitu, oženio Alkionom, nakon čega su oboje bili pretvoreni u ptice zbog oholosti koju su iskazivali prema bogovima time što su jedno drugo oslovljavali sa "Zevs" i "Hera".[2] Međutim, s obzirom da se pesma, kako se čini, prvenstveno bavi Heraklom, verovatnije je da se tu radilo o Keiku koji je bio kralj tesalskog grada Trahina, nećak Amfitrionov i Heraklov očuh.[3]
Izgleda da je Keikova svadba uživala popularnost zbog dosetki i zagonetki koje su se izmenjivale tokom svadbene svečanosti koju opisuje. Sačuvana je jedna poznata zagonetka, makar nepotpuno, na papirusnom fragmentu i u antičkim citatima :
|
|
Prema Westu, "deca" koja se tu spominju zapravo su plamenovi, čija je majka drvo. "Majčina majka" je žir, koji se peče na vatri.[5]
- Merkelbach, R.; West, M.L. (1967). Fragmenta Hesiodea. Oxford. ISBN 0-19-814171-8.
- Merkelbach, R.; West, M.L. (1990). „Fragmenta selecta”. u: F. Solmsen. Hesiodi Theogonia, Opera et Dies, Scutum (3rd rev. izd.). Oxford. ISBN 0-19-814071-1.
- Most, G.W. (2006). Hesiod: Theogony, Works and Days, Testimonia. Loeb Classical Library. no. 57. Cambridge, MA. ISBN 978-0-674-99622-9.
- Most, G.W. (2007). Hesiod: The Shield, Catalogue, Other Fragments. Loeb Classical Library. no. 503. Cambridge, MA. ISBN 978-0-674-99623-6.
- ↑ Merkelbach & West 1965: str. 302.
- ↑ Merkelbach & West 1965.
- ↑ D'Alessio 2005: str. 183–5, 192–5.
- ↑ Most 2007: str. 281.
- ↑ West 1961: str. 142–45.
- Cingano, E. (2009). „The Hesiodic Corpus”. u: Montanari, Rengakos & Tsagalis (2009). pp. 91–130.
- D'Alessio, G.B. (2005). „The Megalai Ehoiai: A Survey of the Fragments”. u: R. Hunter. The Hesiodic Catalogue of Women: Constructions and Reconstructions. Cambridge. pp. 176–216. ISBN 0-521-83684-0.
- Merkelbach, R.; West, M.L. (1965). „The Wedding of Ceyx”. Rheinisches Museum für Philologie 108: 300–17.
- Montanari, F.; Rengakos, A.; Tsagalis, C. (2009). Brill's Companion to Hesiod. Leiden. ISBN 978-90-04-17840-3.
- Schwartz, J. (1960). Pseudo-Hesiodeia: recherches sur la composition, la diffusion et la disparition ancienne d'oeuvres attribuées à Hésiode. Leiden.
- West, M.L. (1961). „Hesiodea”. CQ 11: 130–45.