Prijeđi na sadržaj

Katerina Kalitko

Izvor: Wikipedija
Katerina Kalitko
Katerina Kalitko
Biografske informacije
RođenjeКатерина Олександрівна Калитко
8. marta 1982. (1982-03-08) (dob: 43)
Sovjetski Savez Vinica, Vinička oblast
Obrazovanje
Alma materKijevo-mogiljanska akademija
Zanimanjeknjiževnica, pjesnikinja, prevoditeljica
Opus
Jezikukrajinski
Znamenita djela
  • M(h)isterija (2006)
  • Zemlja izgubljenih ili mali zastrašujućih priča (2017)

Katerina Kalitko (Vinica, 1982), ukrajinska spisateljica i prevoditeljica.[1] Dobitnica je književne nagrade Joseph Conrad 2017.[2][3]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Sa sedamnaest godina pobijedila je na svom prvom pjesničkom natječaju „Hranoslov” (1999).[4] Nakon završetka školovanja u Vinici, studirala je političke znanosti i novinarstvo na Kijevo-mogiljanskoj akademiji od 1999. do 2005. godine. Od tada živi i radi u Vinici i u Sarajevu.

Već 2000. godine postala je članica Nacionalnog saveza pisaca Ukrajine. Njezina duga priča „M(h)isterija” objavljena je 2006. godine. Od 2008. godine prevodi bosanskohercegovačke autore. Prvi ulomci iz njezinih djela pojavili su se na njezinoj web stranici i u ukrajinskim književnim časopisima. Njezini prijevodi Meline Kamerić i Miljenka Jergovića objavljeni su 2012. i 2014. godine. 2017. u Lavovu je objavljena njezina zbirka „Zemlja izgubljenih ili mali zastrašujućih priča”. Iste godine je bila dobitnica književne nagrade Joseph Conrad.[3][5] Objavljuje za nakladu Meridian Czernowitz i osnovala je Festival kratke priče Intermezzo.[6] Godine 2023. dodijeljena joj je Ševčenkova nagrada. Članica je Ukrajinskog PEN kluba.

Djela

[uredi | uredi kod]

Kao i mnoge druge ukrajinske autorice, počela je pišući isprva poeziju, koju je od kraja 1990-ih mogla objavljivati ​​u brojnim ukrajinskim književnim časopisima i antologijama.

Kratka proza

[uredi | uredi kod]
  • M(h)isterija (2006)[a]
  • Zemlja izgubljenih ili malih zastrašujućih priča (2017)[b]

Pjesme

[uredi | uredi kod]
  • Посібник зі створення світу (1999)
  • Сьогоднішнє завтрашнє (2001)
  • Портретування асфальту (2004)
  • Діалоги з Одіссєем (2005)
  • Сезон штормів (2013).
  • Катівня. Виноградник. Дім (2014)
  • Ніхто нас тут не знає, і ми - нікого (2019)
  • Орден мовчальниць (2021)
  • Люди з дієсловами (2022)

Povezano

[uredi | uredi kod]

Napomene

[uredi | uredi kod]
  1. uk. М.істерія
  2. uk. Земля Загублених, або Маленькі страшні казки

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Biljana (2019-02-18). „Kateryna Kalytko” (en-GB). Reading Balkans. Arhivirano iz originala na datum 2020-12-30. Pristupljeno 2021-02-26. 
  2. „Катерина Калитко — лауреатка премії Конрада 2017” (uk). ЛітАкцент - світ сучасної літератури. 2017-11-15. Arhivirano iz originala na datum 2022-02-21. Pristupljeno 2021-02-26. 
  3. 3,0 3,1 „Kalytko Kateryna” (en-US). PEN Ukraine. Pristupljeno 2021-02-26. 
  4. (en) „Калитко Катерина”. PEN Ukraine. Pristupljeno 12. 3. 2024. 
  5. „Катерина Калитко — лауреатка премії Конрада 2017” (uk). ЛітАкцент - світ сучасної літератури. 2017-11-15. Arhivirano iz originala na datum 2022-02-21. Pristupljeno 2021-02-26. 
  6. „Kateryna Kalytko” (en-US). Modern Poetry in Translation. Arhivirano iz originala na datum 2022-02-27. Pristupljeno 2021-02-26.