Katedrala u Rouenu (Monet)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Katedrala u Rouenu: portal na suncu
Claude Monet - Rouen Cathedral - The Portal (Sunlight).jpg
Claude Monet, 1894.
ulje na platnu , 99,7 × 66 cm
Metropolitan, New York

Katedrala u Rouenu, serija slika koju je Claude Monet naslikao 1890-ih. Monet je naslikao više od 30 pogleda na pročelje katedrale, u različito doba dana i godine, pokušavajući tako prikazati promjene koje nastaju pod različitim svjetlosnim uvjetima.

Sadržaj/Садржај

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Najvjerojatnije je započeo svako platno tijekom svojih dvaju posjeta Rouenu početkom 1892. i početkom 1893. godine, proučavajući ovaj motiv s prozora na drugom katu zgrade s druge strane ulice nasuprot katedrali. Potom je završio cijelu seriju slika u svom ateljeu u Givernyju. Na ovim slikama Monet je nastavio svoju impresionističku potragu za zabilježavanjem svjetlosnih efekata i ozračja, no stalnim dorađivanjem u studiju nastale su slike koje su značajno više orkestrirane i raskošno izvedene od ranijih, više spontanih plein air platana[1].

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Slika Katedrala u Rouenu: portal na suncu (desno) prikazuje vertikalnu masu fasade koja je pod utjecajem svjetlosti, za punog sunca, te tako potpuno rastvorena u titravu, refleksima i valerima bogatu mrljastu površinu. Monet je bio zaokupljen u prvom redu trenutačnošću i promjenjivošću pojava, te je mnoštvom rasutih mrlja proizvodio osjećaj titranja, kretanja i dinamike površine.[2].

Drugi primjer istog motiva je slika Katedrala u Rouenu: portal u zoru (treća s lijeva) iz 1894. godine gdje je Monet u postizanju efekata različitih osvjetljenja koristio i postavu oblika u kadru. Tako kompozicija uključuje i dio okoliša katedrale pridonosi efektu slabe, „udaljene“ svjetlosti svitanja, za razliku od prethodne koja ispunjava cijeli kadar i pojačava dojam jake, odbljeskujuće svjetlosti punog sunca.

Nadalje, upravo prva slika kao da tvrdi kako se ispod prevtrljivog dojma treperavog pročelja krije složena mreža dugotrajnih i sveširećih veza. Stoga, dok su se Renoir, Cassat i drugi impresionisti polako udaljavali od impresionizma, Monet se trudio smjestiti ga u trajniji i čvršći kontekst[1].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Marilyn Stockstad, Art History vol. 2, Pearson Education Ltd., 2005., New Jersey, str. 992. ISBN 0-13-145527-13
  2. Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost 2, Školska knjiga, Zagreb, str. 252.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]