Takaaki Katō

Ovo je japansko ime; porodično ime je Katō.

Katō Takaaki
加藤 高明
14. premijer Japana
Na položaju 11. jun 1924 – 28. januar 1926
Monarh	Taishō
Regent	Hirohito
Prethodi	Kiyoura Keigo
Slijedi	Wakatsuki Reijirō
Lični detalji
Rođenje	(1860-01-03)3. 1. 1860. Aisai, Japan
Smrt	28. 1. 1926. (dob: 66) Tokyo, Japan
Politička stranka	Kenseikai
Supružnik/ci	Haruji Katō
Alma mater	Tokijski carski univerzitet
Potpis

Grof Katō Takaaki (加藤 高明, Katō Takaaki^? 3. januar 1860 – 28. januar 1926) bio je japanski diplomat i državnik, najpoznatiji kao 14. premijer Japana, koji je služio od 1924. do smrti, i čiji je mandat često navođen kao vrhunac predratne demokracije u Japanu.

Rodio se kao Hattori Sokichi, drugi sin pratioca/sluge samuraja u službi Owari, ogranka plemićkog klana Tokugawa. U dobi od 13 godina ga je usvojio Katō Bunhei, a potom se upisao na Tokijski carski univerzitet gdje se istakao kao jedan od najboljih studenata te počeo detaljno proučavati englesko običajno pravo. Potom se zaposlio u Mitsubishiju, sa kojim će do kraja života i karijere biti u bliskim odnosima, dodatno ojačanim ženidbom za kćer njegovog osnivača Iwasakija Yatara. Kato je nekoliko godina proveo na dodatnom školovanju u Londonu.

Bliski odnosi sa Britanijom će doći do izražaja nakon što je 1887. postao sekretar Okume Shinegobua, tadašnjeg ministra vanjskih poslova i budućeg premijera. Od 1894. do 1899. je služio kao japanski ambasador u Velikoj Britaniji, a godine 1900. je nakratko postao ministar vanjskih poslova. Njegov mandat, iako kratkotrajan, imao je značajne posljedice, jer je zahvaljujući njemu skopljen Anglo-japanski savez, koji će značajno pomoći jačanju Japana kao regionalne velesile, odnosno pobjedi u ratu sa carskom Rusijom. Nakon toga je još u nekoliko navrata služio kao ambasador u Britaniji i ministar vanjskih poslova. Na tom je mjestu bio 1914. godine kada je premijerom imenovan njegov dotadašnji mentor Ōkuma Shigenobu. Nekoliko mjeseci kasnije je izbio Prvi svjetski rat u Evropi, a što je Kato nastojao iskoristiti kako bi dodatno ojačao japanski položaj u Aziji. Zbog toga je, usprkos nesklonosti velikog dijela tadašnje japanske genro elite, progurao odluku da se Japan uđe u rat na strani sila Antante. Njegov pokušaj da se 1915. godine japanski položaj dodatno ojača sa tzv. Dvadeset jednim zahtjevom upućenim susjednoj Kini je, međutim, doveo do negativnih reakcija kako kod japanskih saveznika, tako i u domaćoj javnosti, te je Kato morao odstupiti.

Kato se nakon toga posvetio unutrašnjoj politici, te je 1916. osnovao političku stranku Kenseikai. Iako je ona po svojoj ideologiji bila konzervativna, zalagala se za reforme kako u svrhu poboljšanja ekonomskog položaja siromašnih slojeva, tako i uvođenje općeg muškog prava glasa. Kada je 1924. godine imenovan premijerom, imao je podršku tri stranke u Parlamentu te je njegova vlada predstavljala prvu koalicijsku vladu u modernoj historiji Japana. Usprkos toga je uspio progurati značajne reforme kroz Parlament, prije svega zakon kojim je 1925. konačno uspostavljeno opće muško pravo glasa u Japanu; sa druge strane je, u nastojanju da se suzbije socijalistička i komunistička aktivnost donesen Zakon o održavanju mira čije će se odredbe u sljedećim godinama početi tumačiti tako da od Japana učine policijsku državu. Sa susjednim SSSR-om je početkom 1925. sklopio Sovjetsko-japansku osnovnu konvencije kojom je Japan diplomatski priznao sovjetsku državu i povukao trupe sa sjevernog dijela Sahalina, dok se SSSR obavezao poštovati odredbe Portsmouthskog mira. Kato je početkom sljedeće godine umro na dužnosti od upale pluća.

Vanjske veze

Takaaki Katō na Wikimedijinoj ostavi