Kastor Rođanin

Izvor: Wikipedia

Kastor sa Rodosa (grčki: Κάστωρ Ῥόδιος; prema Sudi, poznat i kao Kastor iz Masalije i Kastor iz Galateje)[1] bio je grčki gramatičar i retor, za koga se smatra da je živeo u 1. veku pne. i bio savremenik Cicerona i Julija Cezara.

Ličnost[uredi - уреди]

Antički i vizantijski autori neretko spominju Kastora kao nekoga ko je važio za autoritet u pitanjima istorije.[2] Njegov nadimak Philoromeus (Φιλορώμαιος = "Rimoljubac") ukazuje na određenu pristrasnost u korist Rimljana, koja je možda bila očita u jednom njegovom spisu koji spominje Plutarh,[3] a u kojem su se rimske ustanove poredile s Pitagorinim.

Suda kaže za gramatičara i retora Kastora da je bio oženjen ćerkom galaćanskog kralja Diotara (koji se u Sudi naziva "rimskim senatorom"), a koji je kasnije dao pogubiti i Kastora i njegovu suprugu zato što je Kastor pred Cezarom izneo optužbe na Diotarov račun, što se najverovatnije odnosi događaje povodom kojih je Cicero preuzeo na sebe Diotarovu odbranu. To je, kako se čini, isti Kastor koga spominje Strabon,[4] a koji je imao nadimak Saecondarius, bio je zet Diotarov i bio pogubljen po njegovom naređenju. U Ciceronovoj odbrani Diotara Kastor koji je ovoga doveo u opasnost naziva se "unukom" toga kralja i još uvek je bio relativno mlad čovek (44. pne.).[5]

Međutim, nije jasno je li to isti Kastor kao i retor Kastor s Rodosa. Jedno od Kastorovih dela spominje se u Biblioteci, koja se ranije pripisivala Apolodoru iz Atine, koji je umro oko 140. pne. Iz toga sledi ili zaključak da je retor Kastor morao živeti otprilike kad i Apolodor, tj. oko 150. pne., pa prema tome nije mogao imati bilo kakve veze s Diotarom, koga je branio Ciceron u 1. veku pne.[6] ili zaključaj da je Kastor Rođanin uistinu bio savremenik Cezarov i Ciceronov i da, prema tome, Biblioteku uopšte nije napisao Apolodor iz Atine. Kako je ovaj drugi zaključak danas vuglavnom opšteprihvaćen, to se Biblioteka danas naziva "Pseudo-Apolodorovim" delom.

Delo[uredi - уреди]

Prema Sudi, Kastor je autor ovih dela::

  • Opis Babilona i talasokratija (Ἀναγραφὴ Βαβυλῶνος καὶ τῶν θαλασσοκρατησάντων, 2 knjige), istorijsko delo u formi hronike, koje počinje od trojanskog rata, za koji je sam Kastor izračunao da je trahao od 1194. pne. do 1185. pne.;
  • Hronološke greške (Χρονικὰ ἀγνοήματα), koje spominje i Biblioteka;[7]
  • O zaključcima ili O pothvatima (Περὶ ἐπιχειρημάτων, 9 knjiga);[8]
  • O uverenju (Περὶ πειθοῦς, 2 knjige);
  • O Nilu (Περὶ τοῦ Νείλου);
  • Retorska veština (Тέχνη ῥητορική)
  • Hronologija ili Hronika, koje nema na popisu u Sudi, ali se nekoliko puta spominje u Hronici Evsevija iz Cezareje.

Reference[uredi - уреди]

  1. Suda, s.v. Κάστωρ, Adler number: kappa,402 i Suda, s.v. Κάστωρ, Adler number: kappa,469.
  2. Evsevije, Praeparatio Evangelica, X, 3, Chronicon, I, 13, p. 36; Justin, Paraen. ad Graec. p. 9.
  3. Plutarh, Quaestiones Romanae, X, 76, De Iside et Osiride, 31.
  4. Strabon, Geografija, XII, p. 568.
  5. Ciceron, Za Diotara, I, 10.
  6. Cf. Vossius, De Hist. Graec. p. 202, ed. Westermann; Orelli, Onomast. Tull., II, p. 138: u oba ova dela ima dosta konfuzije oko Kastora.
  7. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 1, 3.
  8. Grčka reč iz naslova može imati različita značenja.