Karl VI od Svetog Rimskog Carstva

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Karlo VI, sveti rimski car)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Karlo VI.

Karlo VI. (Beč, 1. listopada 1685. - Beč, 20. listopada 1740.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski (Karlo III.) i češki kralj (Karlo II.)

Njegov otac bio je Leopold I. kojega na prijestolju nasljeđuje Karlov stariji brat Josip I.. U ratu za španjolsku baštinu Karlo na čelu austrijskih trupa ulazi u Madrid gdje je 1705. godine okrunjen za kralja Aragona i Kastilje. Iznenadna smrt Josipa I. bez djece uručuje mu krunu Austrije i Svetog Rimskog Carstva zbog koje se mora odreći one Kastilje i Aragona. Uvidivši mogućnost da će umrijeti bez muških potomaka, on donosi Pragmatičnu sankciju kako bi omogućio svojoj kćeri Mariji Tereziji da ga naslijedi u habsburškim nasljednim zemljama.

Sva njegova nastojanja da bi nasljeđivanje prošlo bez problema bila su neuspješna. Otok Siciliju i Napuljsko kraljevstvo ustupa napuljskom kralju Karlu VII. (kasnije zavladao u Španjolskoj kao Karlo III.), dok vladar Savoje Viktor Amadej II. dobiva Sardiniju (1720.). Za podršku tadašnjih kolonijalnih velesila on se u ime Austrije odriče svih kolonijalnih aspiracija i zatvara kolonijalnu kompaniju. Sve to nije bilo dovoljno tako da je njegovom smrću 20. listopada 1740. počeo Rat za austrijsku baštinu. Novi njemačko-rimski car nakratko je postao Karlo VII. Albert (1742.-1745.).

Prethodnik: Hrvatsko-ugarski kralj (1711.-1740.) Nasljednik:
Leopold I. (1657. - 1705.) Marija Terezija Austrijska (1740. - 1780.)
Prethodnik: Rimsko-njemački car Nasljednik:
Josip I. Karlo VII. Albert