Kapetanova kula u Bihaću

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kapetanova kula predstavlja dio nekadašnje tvrđave u Bihaću, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH [1]


Nalazi se u donjem dijelu grada, na lijevoj obali rijeke Une. Ono što čini specifičnost ove tvrđave-grada u odnosu na druge gradove u Bosni i Hercegovini u osmanlijskom periodu jeste sačuvana urbana struktura unutar gradskih bedema iz prethodnog perioda.

Sadržaj/Садржај

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kapetanova kula

Nije poznato vrijeme gradnje Kapetanove kule. Na osnovu raspoloživih istorijskih karata grada i okoline, moguće je utvrditi da je sagrađena prije 1697. godine.

Jedan dio istoričara smatra da je Kapetanova kula građena oko 1205. godine i da je bila jedna od četiri bihaćke kule. Prema narodnom predanju u kuli je boravio ugarski kralj Bela IV prilikom tatarske najezde.

Osmanlijska vojska zauzima grad juna mjeseca 1592. godine. Od tada, tokom sljedeća tri vijeka, Bihać postaje važno utvrđenje Osmanlijskog carstva na krajnjem zapadu i služi kao polazna tačka za osmanlijske upade i konstantne pritiske na granice Hrvatske. Po anonimnom izvještaju iz 1785 bilo je na Bihaćkom gradu 28 velikih topova, a posada je brojila 700 vojnika. Bihaćki je grad porušen 1890 i 1891god.

Dugo godina kasnije, dolaskom Austro-Ugarske, Kapetanova kula služila je isključivo kao zatvor. Tom prilikom su na objektu izvršeni određeni građevinski zahvati koji su narušili njen izgled. Ovo se prije svega odnosi na dogradnju određenih sadržaja u enterijeru objekta, kao i povećanje prozorskih otvora. Kapetanova kula je sve do 1959. godine služila kao Okružni zatvor.


Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Bihaćka tvrđava imala je dvostruke zidove od kojih je vanjski visine od oko 4 metra, a unutrašnji 7,5 metara sa četiri kule: Dunđerska, Zabija, Kapetanova i Kanli kula i 9 tabija: Bendbaša, Ičhizar, Velika kapija, Velika tabija, Džibagića, Zelengrad, Bijela, Handanagića, Muhsinovića.

Kapetanova kula pripada tipu fortifikacionih objekata kvadratne osnove završenih strmim četvorostrešnim krovom. Kula predstavlja sastavni dio istorijske cjeline starog grada Bihaća koju uz kulu sačinjavaju: ostaci fortifikacionog sistema (sa južne i istočne strane kule), ostaci starog vodenog kanala, Crkva sv. Antuna, turbe i mjesto i ostaci starog Konaka. Kula ima četiri nadzemne etaže – prizemlje i tri sprata. Objekat nema podruma. Na svakoj od etaža nalazi se stepenište i po jedna prostorija.

Prizemlje kule ima dimenzije 10 x 10,05 metara. Ulaz u objekat se nalazi sa istočne strane i ima širinu oko 1,20 metara. Debljina zidova u ovom dijelu iznosi 1,50 metara. Prozorskih otvora u ovom dijelu objekta nema. Gornji spratovi su donekle manjih dimenzija i manjih debljina zidova.

Kula je zidana od blokova kamena krečnjaka. Na fasadama se uočava nekoliko varijeteta ove vrste kamena, sa naglašenim spojnicama u produžno cementnom malteru. U srednjem dijelu kule uočava se pojas zidan bihacitom.

Prozorski otvori su raspoređeni u gornjoj zoni objekta i uglavnom su kvadratičnog oblika. U donjem dijelu zapadne fasade nalazi se ploča sa reljefom na kome je prikazan pelikan.

Cijeli objekat pokriven je šatorastom drvenom krovnom konstrukcijom sa bitumenizovanom šindrom kao krovnim pokrivačem.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Hamdija Kreševljaković, -Stari bosanski gradovi, Naše starine 1953

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]