Kanabinoidni receptor 2

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
edit
Kanabinoidni receptor 2 (makrofag)

Prikaz baziran na PDB 2KI9.
Dostupne strukture
2KI9
Identifikatori
SimboliCNR2; CB-2; CB2; CX5
Vanjski IDOMIM605051 MGI104650 HomoloGene1389 IUPHAR: CB2 GeneCards: CNR2 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez126912802
EnsemblENSG00000188822ENSMUSG00000062585
UniProtP34972P47936
RefSeq (mRNA)NM_001841.2NM_009924.3
RefSeq (protein)NP_001832.1NP_034054.3
Lokacija (UCSC)Chr 1:
24.2 - 24.29 Mb
Chr 4:
135.45 - 135.48 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Kanabinoidni receptor tip 2 (CB2) je G protein spregnuti receptor iz familije kanabinoidnih receptora koja je kod ljudi kodirana CNR2 genom.[1][2] On je blisko srodan sa kanabinoidnim receptorom tip 1, koji je u znatnoj meri odgovoran za efikasnost endokanabinoidno posredovane presinaptičke inhibicije, psihoaktivnih svojstava tetrahidrokanabinola, aktivnog agenta marihuane, i drugih fitokanabinoida.[1][3] Glavni endogeni ligand za CB2 receptor je 2-arahidonoilglicerol (2-AG).[2]

CB2 je bio kloniran 1993. od strane istraživačke grupe iz Kembridža koja je tragala za drugim kanabinoidnim receptorom koji bi mogla da objasni farmakološke osobine tetrahidrokanabinola.[1] Receptor je identifikovan među cDNA molekulima na bazi sličnosti njegove aminokiselinske sekvence sa kanabinoidnim receptorskim tipom 1 (CB1) receptora, otkrivenim 1990.[4] Otkriće ovog receptora je pomoglo u pružanju molekulskog objašnjenja za uspostavljanje dejstva kanabinoida u imunskom sistemu.

Struktura[uredi | uredi kod]

CB2 receptor je kodiran CNR2 genom.[5][6] Oko 360 aminokiselina sačinjavaju ljudski CB2 receptor, te je on donekle kraći od 473 aminokiselina dugog CB1 receptora.[6]

Kao i drugi G protein spregnutih receptor, the CB2 receptor ima sedam transmembranskih domena,[7] glikozilisani N-terminus, i intraćelijski C-terminus.[6] C-terminus CB2 receptora ima kritičnu ulogu u regulaciji ligandom indukovane desenzitizacije receptora i umanjenom izražavanju nakon višestruke primene agonista,[6] te je moguće da čini receptor manje responzivnim na specifične ligande.

Ljudski CB1 i CB2 receptori imaju oko 44% aminokiselinske sličnosti.[1] Kad se samo transmembranski regioni receptora uzmu u obzir, aminokiselinska sličnost između dva receptora je oko 68%.[6] Aminokiselinska sekvenca CB2 receptora je u manjoj meri očuvana kod različitih vrsta (čovek i glodari) u poređenju sa CB1 receptorom.[8] Na osnovu računarskog modelovanja, interakcija liganda sa CB2 receptorskim ostacima S3.31 i F5.46 određuje razliku selektivnosti između CB1 i CB2 receptora.[9] U CB2 receptorima, lipofilne grupe formiraju interakcije sa F5.46 ostatkom, omogućavajući formiranje vodonične veze sa S3.31 ostatkom.[9] Te interakcije indukuju konformacionu promenu strukture receptora, koja inicira aktivaciju raznih intraćelijskih signalnih puteva.[9]

Ligandi[uredi | uredi kod]

Dostupan je znatan broj selektivnih liganda CB2 receptora.[10]

Agonisti[uredi | uredi kod]

Antagonisti i inverzni agonisti[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Munro S, Thomas KL, Abu-Shaar M (September 1993). „Molecular characterization of a peripheral receptor for cannabinoids”. Nature 365 (6441): 61–5. DOI:10.1038/365061a0. PMID 7689702. 
  2. 2,0 2,1 Basu, S.; Ray, A.; Dittel, B. N. (2011). „Cannabinoid Receptor 2 (CB2) is Critical for the Homing and Retention of Marginal Zone B Lineage Cells and for Efficient T-independent Immune Responses”. The Journal of Immunology 187 (11): 5720–5732. DOI:10.4049/jimmunol.1102195. PMC 3226756. PMID 22048769. 
  3. „Entrez Gene: CNR2 cannabinoid receptor 2 (macrophage)”. 
  4. Elphick, M. R.; Egertova, M. (2001). „The neurobiology and evolution of cannabinoid signalling”. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences 356 (1407): 381–408. DOI:10.1098/rstb.2000.0787. PMC 1088434. PMID 11316486. 
  5. Munro S, Thomas KL, Abu-Shaar M (1993). „Molecular characterization of a peripheral receptor for cannabinoids”. Nature 365 (6441): 61–5. DOI:10.1038/365061a0. PMID 7689702. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Cabral GA, Griffin-Thomas L. (2009). „Emerging role of the cannabinoid receptor CB2 in immune regulation: therapeutic prospects for neuroinflammation.”. Expert Rev Mol Med 11: e3. DOI:10.1017/S1462399409000957. PMC 2768535. PMID 19152719. 
  7. Sylvaine G, Sophie M, Marchand J, Dussossoy D, Carriere D, Carayon P, Monsif B, Shire D, LE Fur G, Casellas P (1995). „Expression of Central and Peripheral Cannabinoid Receptors in Human Immune Tissues and Leukocyte Subpopulations”. Eur J Biochem. 232 (1): 54–61. DOI:10.1111/j.1432-1033.1995.tb20780.x. PMID 7556170. 
  8. Griffin G, Tao Q, Abood ME (2000). „Cloning and pharmacological characterization of the rat CB(2) cannabinoid receptor”. J Pharmacol Exp Ther. 292 (3): 886–894. PMID 10688601. 
  9. 9,0 9,1 9,2 Tuccinardi T, Ferrarini PL, Manera C, Ortore G, Saccomanni G, Martinelli A. (2006). „Cannabinoid CB2/CB1 selectivity. Receptor modeling and automated docking analysis”. J Med Chem 49 (3): 984–994. DOI:10.1021/jm050875u. PMID 16451064. 
  10. Marriott KS, Huffman JW (2008). „Recent advances in the development of selective ligands for the cannabinoid CB(2) receptor”. Curr Top Med Chem 8 (3): 187–204. DOI:10.2174/156802608783498014. PMID 18289088. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-12. Pristupljeno 2014-05-04. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

  • „Cannabinoid Receptors: CB2. IUPHAR Database of Receptors and Ion Channels. International Union of Basic and Clinical Pharmacology. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-05. Pristupljeno 2014-05-04.