Kalpurnija Pizonis

Izvor: Wikipedia
Calpurnia u "Promptuarii Iconum Insigniorum "

Kalpurnija Pizonis (Calpurnia Pisonis, 1. vijek pne.) bila je rimska plemkinja iz doba kasne Rimska Republike, najpoznatija kao treća i posljednja supruga, odnosno udovica Julija Cezara.

Bila je kći političara Lucija Kalpurnija Pizona Cezonina. Cezar se za nju oženio godine 59. pne. nedugo nakon razvoda od Pompeje, kompromitirane prilikom skrnavljenja svetkovine Bona Dee. Historičari drže da je u pitanju politički brak, odnosno da je njime Cezar htio steći saveznika koji će zastupati njegove interese dok se bori u galskim ratovima. Brak se održao, iako se Cezonin za vrijeme građanskog rata distancirao od Cezara i nije krio pro-pompejske simpatije. U njemu nije bilo djece.

Kada je 15. marta 44. pne. Cezar ubijen, Kalpurnija je njegove najvažnije dokumente, uključujući oporuku, predala Marku Antoniju, omogućivši mu da konsolidira redove cezarovske stranke. Historijska tradicija, na koju se pozivaju neki antički izvori, [1] tvrdi da je Kalpurnija imala vizije o tome da će joj muž biti ubijen te ga bez uspjeha pokušala upozoriti na predstojeći atentat. Također je pokušala nagovoriti Decima Junija Bruta Albina da Senatu poruči da se raziđe zbog Cezarove navodne bolesti, ali se Cezar pojavio prije Albinovog dolaska.

Nakon Cezarove smrti se nikada nije udavala.

Njen mlađi brat Lucije Kornelije Pizon je postao važan funkcionar i čovjek od povjerenja careva Augusta i Tiberija.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

S obzirom da je atentat na Julija Cezara inspirirao brojne umjetnike i književnike, Kalpurnija se pojavljuje kao lik u brojnim umjetničkim djelima. Među njima je vjerojatno najpoznatija Shakespeareova tragedija Julije Cezar; u njenoj filmskoj adaptaciji iz 1953. godine je lik Kalpurnije tumačila Greer Garson.

U za Shakespearea nevezanim filmovima i TV-serijama na temu Cezara se ističu sljedeći portreti:

Izvori[uredi - уреди]

  1. Vita Caesaris, poglvalja 19–24, opisuje atentat na Cezara; izvodi su citiorani u "The Assassination of Julius Caesar, 44 BC". EyeWitness to History. http://www.eyewitnesstohistory.com/caesar2.htm. pristupljeno 9 November 2005. . Za procjenu Nikolaja i njegove vjerodostojnosti v. Sihler, E.G. Annals of Caesar: A Critical Biography with a Survey of the Sources (New York : G. E. Stechert, 1911), pp. 293–4