Prijeđi na sadržaj

Kalaniški megaliti

Izvor: Wikipedija
Megaliti Kalaniš I

Kalaniški megaliti su skupine menhirskih struktura, smješteni u blizini sela Kalaniš (engleski: Callanish) ili Kalane (keltski: Calanais), na zapadnoj obali ostrva Luis (engleski: Lewis) u Škotskoj. Podignuti su u kasnom neolitskom dobu između 2.900. i 2.600. godine p.n.e. Bili su središta ritualnih aktivnosti tokom bronzanog doba.[1]

Arheološka iskopavanja tokom 1980-ih dokazala su da su kamene strukture u svom sadašnjem rekonstruisanom obliku, podignute na svetištu koje se ovdje nalazilo i ranije, prije 3.000. godine p.n.e. Strukture su oblika: krugovi, lukovi, poravnanja i pojedinačno kamenje. Do danas je iskopano 12 struktura od onoga što je nekada vjerovatno bilo više od 20 kamenih postavki menhirova na međusobnom rastojanju od nekoliko kilometara. Kamenje je visine od 1 do 5 m. (sa prosjekom od oko 4 m.). Isklesani su od lokalnog gnajsa sa ostrva Luis.

Oko 3.000. godine p.n.e klima na Zapadnim ostrvima Škotske bila je toplija nego danas, a nivo mora niži. Lososi su živjeli u rijekama, jeleni, ovce i goveda pasli su okolna brda, a ječam je rastao na širokom grebenu gdje se nalazi Calanais. Smatra se da je tada kult ili religija zahvatila Britanska ostrva, uključujući izgradnju velikih kamenih struktura.

Patrick Ashmore, koji je iskopavao u Calanaisu početkom 1980-ih, napisao je u Istoriji Škotske 2002. godine:

Najatraktivnije objašnjenje... je da svakih 18,6 godina mjesec posebno nisko klizi iznad južnih brda. Čini se da pleše po njima, poput velikog boga koji posjećuje zemlju. Znanje i predviđanje ovog nebeskog događaja dalo je zemaljski autoritet onima koji su posmatrali nebo.[2]

Najimpresivnija struktura je Kalaniš I, kameni krug od trinaest menhira i jednim u blizini sredine. Krug je povezan s 5 redova stojećeg kamenja. Dva duga reda kamenja koja se protežu gotovo paralelno jedan s drugim od kamenog kruga prema sjeveru-sjeveroistoku formiraju neku vrstu avenije. Osim toga, postoje kraći redovi kamenja prema zapadu-jugozapadu, jugu i istoku-sjeveroistoku. Svi kamenovi su iste vrste stijene, lokalnog luiskog gnajsa. Unutar kamenog kruga nalazi se grobnica s komorom, istočno od centralnog kamena.

Centralni monolit se nalazi 0,8 metara zapadno od pravog središta kamenog kruga, gotovo savršeno orijentisan prema sjeveru i jugu. Visok je 4,8 m, širok 1,5 m, debeo 0,3 m. i približne težine oko 7 tona. Monolit ima oblik brodskog kormila .

Kameni krug nije savršen krug, već prsten s spljoštenom istočnom stranom (13,4 metra sjever-jug x 12 metara istok-zapad), površine od 124 m2. Kamenje ima prosječnu visinu od 3 m. Ovo je prilično malo u poređenju sa sličnim krugovima, uključujući obližnji Kalaniš II koji je 2,5 puta veći. Između centralnog i istočnog monolita kamenog kruga nalazi se grobnica duga 6,4 metra. Izgrađena je kasnije.

Na sjeveroistočnoj strani kamenog kruga nalazi se još jedna kamena gomila, svedena na nivo tla i obrisi se jedva naziru. Nije sigurno da je originalni dio lokaliteta.[3]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „Dobrodošli u Calanais Standing Stones koji oživljava 5000 godina misterije. Istražite inspirativno Calanais Stones.”. https://calanais.org/. Pristupljeno 29. oktobar 2025. (en)
  2. „Kalaniško stojeće kamenje”. Istorija Škotske - https://web.archive.org. Arhivirano iz originala na datum 2014-09-22. Pristupljeno 29. oktobar 2025. (en)
  3. „Callanish - kameni krug u Škotskoj”. /www.megalithic.co.uk. Pristupljeno 29. oktobar 2025. (en)