Kašikara (biljka)
 | Ovaj članak je je siročić, jer je za njega vezano samo nekoliko ili nijedan članak. Molimo ubacite linkove na srodne članke; sugestije. (oktobar-листопад 2010) |
| Cochlearia officinalis | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Red: | Brassicales |
| Porodica: | Brassicaceae |
| Rod: | Cochlearia |
| Vrsta: | C. officinalis |
| Dvojni naziv | |
| Cochlearia officinalis L. | |
Kašikara (Cochlearia officinalis) je 15–30 cm visoka dvogodišnja ili višegodišnja razgranata zeljasta biljka. Spontano raste u umerenom i hladnom klimatskom pojasu Zemlje, najviše u blizini morskih i okeanskih obala Holarktika, i na pojedinim slanim terenima Zapadne i Srednje Evrope — npr. u vegetacijskim (biljnim) zajednicama klase Asteretea tripolii Westh. et Beeft. in Westh. et al. (1962). Cvetovi su bele boje, sitni, 3-5,5 mm u prečniku, sakupljeni u grozdaste cvasti. Plod je ljuščica. Seme je dužine 1,5mm. Broj hromozoma je 2n = 24.
U kulturi se javlja po celoj Evropi. Kašikara spada u istu botaničku, hemijsku i farmakodinamsku grupu kao i ren. Upotrebljava se sveža biljka, jer ako se ostavi da se osuši, izgubi ljutinu, koja se inače javlja kad se sveža biljka gnječi prstima i tada miriše kao slačica. Sadrži vitamin C, mirozin i sumporni glikozid kohlearin, koji hidrolizom daje jednu vrstu slačičnog ulja. Etarsko ulje u homeopatiji služi kao sredstvo koje popravlja metabolizam i kao diuretik. Inače, kašikara je narodni lek protiv raznih bolesti.
