KK Zadar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Košarkaški klub Zadar
KK Zadar.gif
Liga A-1 Liga
Osnovan 1945.
Dvorana Dvorana Krešimira Ćosića
(kapacitet: 9.000)
Lokacija Zadar, Hrvatska
Boje kluba          
Predsednik Flag of Hrvatska Darko Kasap
Trener Flag of Hrvatska Aramis Naglić
Titule 2 hrvatska prvenstva
6 hrvatskih kupova
6 jugoslavenskih prvenstava
1 jugoslavenski kup
2 prvenstva NR Hrvatske
1 titula ABA Lige
Veb sajt kkzadar.net
Dresovi
Kit body basketball.png
Kao domaćin jersey
Team colours
Kao domaćin
Kit body basketball.png
Kao gost jersey
Team colours
Kao gost

KK Zadar je hrvatski košarkaški klub iz Zadra. Klub trenutačno igra u NLB ligi, A1 Ligi i Eurochalange kupu.

Zadar se često naziva gradom košarke, a uz to je poznat po svojoj navijačkoj skupini Tornado. To potvrđuje njihov česti uzvik:

Wikiquote „Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku.“
()

KK Zadar je osnovan 1945. godine i bio je dom mnogih velikana poput Krešimira Ćosića i Pina Giergije. Današnja dvorana Krešimira Ćosića je dom KK Zadra, kao znak na njegovo sjećanje.


Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Košarka je dovedena u Zadar preko talijanskih studenata. Zahvaljujići njima igra se razvijala bez obzira na skromna igrališta i opremu u gradu, da bi 1. listopada 1930. napokon bila osnovana službena košarkaška organizacija u Zadru.

Poslije drugog svjetskog rata[uredi - уреди | uredi izvor]

Dana 6. srpnja 1945. osnovano je fiskulturno društvo Zadar i košarka je bila jedna od sekcija. Osnovali su ju Tullio Rochlitzer, Berto Nadoveza (stric Pere Nadoveze) i Enzo Sovitti.[1] Već u kolovozu iste godine Zadar sudjeluje na fiskulturnom natjecanju u Zagrebu i osvaja drugo mjesto u muškoj i ženskoj konkurenciji. Na tom neslužbenom prvenstvu Hrvatske prva je bila Rijeka, a Zadar je bio drugi. Igrali su: Berto Nadoveza, Tullio Rochlitzer, Teo Bernardi, Ermano Vazzoler, Ante Zeraušek, Gojko Mirković, Enzo Sovitti, Gianni Lazzari i Norino Scirocchini.[1]A u rujnu je održan turnir u Zadru u kojem su sudjelovale četiri gradske ekipe: Arbanasi, Valdeghisi, Voštarnica i Zadar. Tu je prvi put igrano i doigravanje, prvoplasirana i drugoplasirana momčad igrale su za prvo mjesto. To se u Europi uvelo tek 40 godina kasnije.

Zadar 1946. osvaja prvo mjesto na hrvatskom prvenstvu i drugo mjesto na saveznom natjecanju. Zadarski igrači Guido Pitoni i Madera Kalmeta nastupali su za jugoslavensku reprezentaciju. Hrvatsko se prvenstvo se te 1946. igralo u Zadru. Za Zadar su igrali: August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan i Ratko Alunni. Potom su išli na prvenstvo Jugoslavije koje se igralo u Beogradu. Sastavu su se pridružili Gojko Mirković i Ante Relja. Trenirao ih je Đuro Vujanić. Postali su doprvaci. Uspjeh su ponovili u Zagrebu naredne godine. [1]

Godine 1947. Zadar osvaja prvenstvo Dalmacije i hrvatsko prvenstvo, dok se 1948. osnivaju selekcije juniorskih i pionirskih momčadi.

Dana 15. rujna 1951. u Slobodnoj Dalmaciji izlazi članak u o atmosferi navijača na utakmicama u Zadru. Na nekim značajnijim utakmicama znalo se okupiti i do 4.000 ljudi. U to vrijeme Grad Zadar je imao oko 25.000 stanovnika.

Veliki se sastav prvaka osuo iseljavanjem pojedinih prvotimaca u Italiju. Ponajbolji igrač i veliki trener Tullio Rochlitzer je 1951. otišao u Crvenu zvezdu, a poslije u Italiju. To osipanje igračko kadra rezultiralo je ispadanjem iz prve lige, jedini put u povijesti KK Zadra.[1]

Novo igralište i početak zlatnih godina[uredi - уреди | uredi izvor]

Dana 31. svibnja 1952. godine utakmicom protiv zagrebačke Mladosti otvoreno je novo igralište. Vec sljedeće godine zadarski igrači pocčinju emigrirati zbog političkih i ekonomskih razloga, tako da se Zadar ne uspijeva održati u saveznom natjecanju par godina. Godine 1958. Zadar se vraća u savezno natjecanje i osvaja 4. mjesto. To je bio početak zlatnih godina zadarske košarke koji kulminira sa tri osvojena prvenstva 1965., 1967. i 1968. Zadar je tih godina bio jedna od najpopularnijih momčadi ne samo u Jugoslaviji nego i Europi, gdje su se uspjeli plasirati vrlo visoko. U to vrijeme su u Zadru igrale i do danas dvije najveće legende kluba, Giuseppe Giergia i Krešimir Ćosić. Dvorana Jazine izgrađena je 1967. u roku od samo 2 mjeseca.

1970-ih: Kup i još dva prvenstva[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon trećeg osvojenog prvenstva Krešimir Ćosić odlazi u SAD na Brigham Young, a Giergia odlazi u Italiju gdje je bio igrač/trener. Giergia se uskoro vraća natrag i 1970. Zadar osvaja jugoslavenski kup. Finale kupa igralo se u Splitu protiv Jugoplastike, a u finalu se pojavljuje Ćosić koji se vratio iz Amerike. Zadar je pobjedio rezultatom 64-60, a najbolji igrači utakmice bili su Giergia (23) i Ćosić (19). Pred kraj utakmice kod izjednačenog rezultata 57-57, Giergia je preuzeo stvari u svoje ruke. U tri napada postiže 6 koševa i dovodi Zadar do nedostižnih 63-57, nakon čega je utakmica bila gotova.

Zadar ponovo osvaja dva prvenstva zaredom 1974. i 1975. Ovo zadnje prvenstvo osvojeno je nizom od 25 pobjeda. Jedini poraz doživljen je u prvom kolu od Jugoplastike u Splitu. Nakon toga Zadar niže 25 pobjeda do kraja sezone u tada najjacoj ligi Europe. U napadu Zadar je imao prosjek suta od 53 %, skoro 90 koševa po utakmici, dok je u obrani primao samo 78 koševa po utakmici. Nažalost, to je bio kraj zlatnih godina zadarske košarke, Giuseppe Giergia se u 38. godini života oprostio od košarke, a Krešimir Ćosić ponovo odlazi iz Zadra.

Razdoblje od 1975. do 1986.[uredi - уреди | uredi izvor]

Od 1975. do 1980. Zadar nastavlja igrati u saveznom natjecanju i uglavnom završava sezone u sredini tablice. Od igrača, tih godina se značajno ističe Branko Skroče, tri puta najbolji strijelac jugoslavenskog prvenstva, koji i dan danas stoji na vrhu kao igrač sa najviše postignutih koševa u Zadru, i koji je kao jugoslavenski reprezentativac osvojio zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Manili 1978. i na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980.

U sezoni 1980./81. Giuseppe Giergia postaje trenerom Zadra i dovodi Stojka Vrankovića, koji će 10 godina kasnije zaigrati u NBA kao jedini igrača Zadra koji je nastupio u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi. Zbog obveza vojnog roka, Branko Skroce nije igrao za Zadar, ali klub ipak i bez njega uspijeva završiti treći u saveznom natjecanju i probija se do polufinala Kupa Radivoja Koraća. To su nakon 1975. i dužeg vremena bile najuspješnije godine zadarske košarke. U momčad stižu mladi igrači, Darko Pahlić i Petar Popović. Sljedeće dvije sezone Giergia slaže momčad koja će 1986. napokon donijeti Zadru šesti naslov prvaka. Te godine Giergia se premješta u upravu kluba, a trenerom Zadra postaje Vlade Đurović.

Razdoblje 1980-ih[uredi - уреди | uredi izvor]

Sredinom 1980-ih Cibona je bila predvođena Draženom Petrovićem, te je bila jedna od najjačih europskih momčadi. Ipak 1986. Zadar je napravio nešto što je malo tko očekivao.

Zadar dolazi do finala prvenstva i nakon prve izgubljene utakmice u Zagrebu, dobija drugu u Zadru, u toj utakmici za Cibonu nije nastupao Dražen Petrović zbog navodne ozljede gležnja. Treća i odlučujuća igrala se Zagrebu i svi su očekivali pobjedu Cibone. Ali Petar Popović, nakon prvog poluvremena bez koševa, daje 6 trica i postiže 36 poena u drugom poluvrijemenu, zajedno sa 2 produžetka. Zadar je slavio 111:110 i uzeo 6. naslov prvaka.

Odora i oznake[uredi - уреди | uredi izvor]

Boja dresova je bijela s malim priljevima plave, a kad klub igra u gostima onda obrnuti raspored boja od navedenog

Dvorana[uredi - уреди | uredi izvor]

Klub je do 2008. igrao svoje utakmice u dvorani u Jazinama, a upočetkom sezone 2008./09. prelazi u novu dvoranu na Višnjiku, koja se nazvala po legendi zadarske i svjetske košarke, pokojnom Krešimiru Ćosiću. Dvorana može primiti cca. 9.000 posjetitelja.

Tornado[uredi - уреди | uredi izvor]

Tornado je košarkaška navijačka skupina, osnovana 1965. godine. Ona je bila druga najstarija navijačka skupina na ovim prostorima, odmah nakon splitske Torcide 1950. Od tada pa do danas ostali su uz svoj klub i pokazali svijetu ono što se je uvijek govorilo, da Zadar ima najbolje i najstrastvenije košarkaške navijače u Europi. Poznata je njihova navijačka pjesma: "Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi, njemu nije ravan".

Klupski trofeji i ostali uspjesi[uredi - уреди | uredi izvor]

Domaći[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvenstvo Hrvatske: 2004/05., 2007/08.

  • doprvak: 1992., 1997./98., 1998/99., 1999./2000., 2001./02., 2003./04., 2005./06., 2006./07., 2008./09., 2009./10., 2012./13.
  • prvak ligaškog dijela: 1998./99., 2003./04., 2007./08.

Kup Krešimira Ćosića: 1997/98., 1999./00., 2002./03., 2004./05., 2005/06., 2006/07.

  • finalist: 1993., 2001., 2002., 2004., 2011.

Prvenstvo Jugoslavije: 1964/65., 1966/67., 1967/68., 1973/74., 1974/75., 1985/86. (2. u ligi)

  • doprvaci: 1946., 1947., 1964.
  • treći: 1960., 1962., 1966., 1980./81., 1983./84., 1984./85., 1989./90.

Kup Jugoslavije: 1969/70.

  • finalist: 1979.

Prvenstvo NR Hrvatske: 1946., 1947.

neslužbeno prvenstvo Hrvatske: doprvaci 1945.

Inozemni[uredi - уреди | uredi izvor]

Jadranska liga

  • prvak: 2003.

Kup prvaka

  • polufinale: 1967./68., 1974./75., 1986./87.

Kup Raymonda Saporte

  • polufinale: 1999./2000.

Kup Radivoja Koraća:

  • poluzavršnica 1981./82., 1982./83. [2], 1988./89.


Sastavi prvaka, doprvaka i trećih[uredi - уреди | uredi izvor]

Poznati igrači[uredi - уреди | uredi izvor]

Poznati treneri[uredi - уреди | uredi izvor]

Trenutačna momčad[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rochlitzer i Sovitti Drago Marić: Pino i Krešo - dvojac za sva vremena, Slobodna Dalmacija, 12. lipnja 2000.
  2. ispali od Šibenke Dražena Petrovića. Prva utakmica: 78:70, uzvrat 89:69 za Šibenku (+20 na poluvremenu)
  3. Jutarnji list Dražen Žura: Zadar i Real odali počast Kreši Ćosiću i Giergiji, 24. listopada 2009.
    "Na klupi Zadra Izidor Maršan utemeljitelj moderne zadarske košarke do njega Giuseppe Giergija izdanak te škole..."

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]