Kšanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kšanje
mak. К’шање

Osnovni podaci
Država  Severna Makedonija
Opština Kumanovo
Stanovništvo
Stanovništvo (2002) 48
Geografija
Koordinate 42°01′44″N 21°56′35″E / 42.0289°N 21.9431°E / 42.0289; 21.9431
Nadmorska visina 570 m
Kšanje na mapi Severne Makedonije
Kšanje
Kšanje
Kšanje (Severne Makedonije)
Ostali podaci
Poštanski kod 1309
Pozivni broj 031
Registarska oznaka KU


Koordinate: 42° 01′ 44" SGŠ, 21° 56′ 35" IGD

Kšanje (mak. К’шање) je seosko naselje u Republici Makedoniji, u severnom delu države. Kšanje pripada opštini Kumanovo.

Prirodni uslovi[uredi | uredi kod]

Kšanje je smešteno u severnom delu Republike Makedonije. Nalazi se na oko 2 kilometra od regionalnog puta Kumanovo - Sveti Nikole, odnosno prevoja Karaula (518 metara n. v.). Od najbližeg grada Kumanova, selo je udaljeno 28 kilometara, jugoistočno.

Naselje Kšanje se nalazi na južnoj granici sredorečke oblasti. Selo je smešteno na mestu spajanja Gradištanske planine (jugozapadno) i planine Mangovice (jugoistočno), na približno 570 metara nadmorske visine. Ovaj niskoplaninski prostor predstavlja razvođe između Kumanovske kotline, na severozapadu i Ovčeg polja, na jugu.

Vododelnica između slivova Pčinje i Bregalnice proteže se na oko 1 kilometar južno od Kšanja, pravcem Perica - Babin Grad. Kšanjski Dol je povremeni tok koji otiče ka zapadu i zajedno sa drugim vodotocima severnih ogranaka Gradištanske planine, čini levu pritoku Pčinje.[1]

Mesna klima je umerenokontinentalna.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Prema podacima iz 1900. godine selo je imalo oko 420 stanovnika.[2]

Kšanje je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 48 stanovnika.

Većinsko stanovništvo u naselju su etnički Makedonci (100%).

Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je pravoslavlje.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Topografske karte: List Skopje, 1:300.000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1989. i List Kumanovo 4, 1:50.000, VGI, 1985.
  2. Kъnčov, Vasil. „Makedoniя. Etnografiя i statistika“. Sofiя, 1900, str. 216.

Izvori[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]