Julio Lozano Díaz

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Julio Lozano Díaz
Julio Lozano Díaz


Mandat
5. prosinca 1954. – 21. listopada 1956.
Potpredsjednik   bez potpredsjednika
Prethodnik Juan Manuel Gálvez
Nasljednik Vojna hunta
Roberto Gálvez Barnes
Roque Jacinto Rodríguez Herrera
Héctor Caraccioli Moncada

Rođenje 27. ožujka 1885.
Honduras Tegucigalpa, Honduras
Smrt 20. kolovoza 1957.
Sjedinjene Američke Države Miami, FL, Sjedinjene Države
Politička stranka Nacionalna stranka
Supruga Laura Vigil de Lozano
Zanimanje računovođa

Julio Lozano Díaz (Tegucigalpa, 27. ožujka 1885.Miami, FL, 20. kolovoza 1957.) bio je honduraški političar, najpoznatiji po tome što je bio potpredsjednik (1949.1954.) i predsjednik Hondurasa (1954.1956.).

Rođen u Tegucigalpi, Lozano Díaz je bio školovani računovođa te je prije političke karijere radio u administraciji nekoliko honduraških i stranih kompanija. Godine 1933. postao je potpredsjednik Nacionalnog kongresa, a obnašao je i ministarske funkcije u administracijama predsjednika Tiburcija Caríasa Andina i Juana Manuela Gálveza Duróna; u potonjoj administraciji je bio i potpredsjednik. Godine 1953. održani su opći izbori u Hondurasu, na kojima je pobijedio liberalni kandidat Ramón Villeda Morales, ali bez potrebne apsolutne većine, što je dovelo do pat pozicije u kojoj je stara vlast faktički nastavila obnašati svoje dužnosti, unatoč smjeni.

Kada je Gálvez Durón u studenom 1954. godine napustio zemlju zbog obavljanja zdravstvenih pretraga u Sjedinjenim Državama, Lozano Díaz je preuzeo predsjedničke dužnosti te ubrzo (već u prosincu) uzurpirao vlast, vjerujući kako je Gálvez Durón odstupio s funkcije zbog zdravstvenih razloga. Uz to, iskoristio je i pat poziciju nastalu nakon izbora 1953. godine, tvrdeći kako Villeda nije legalno izabrani nasljednik (Villeda i još neki liberalni čelnici su potjerani u egzil). Lozano Díaz je bio izrazito omražen predsjednik, a njegove političke odluke bile su izrazito nepopularne među narodom; s druge strane, Richard Nixon, tadašnji potpredsjednik Sjedinjenih Država, posjetio je Lozana i tako mu pružio podršku. Lozanu u prilog nisu išle ni česte bolesti, koje su ga pogađale tokom uzurpiranog mandata.

Dok je Lozano nastojao konsolidirati vlast, u zemlji je jačao otpor te je došlo do formiranja skupine unutar honduraške vojske koja je već u kolovozu htjela izvesti državni udar, ali su planovi odgođeni. Lozano i njegova koalicija su nedugo zatim pobijedili na namještenim izborima, što je bio direktni povod za vojni udar koji će se dogoditi u listipadu 1956. godine. Vojska, koja je već ranije htjela svrgnuti Lozana, izvela je mirni puč, poništila izbore i preuzela kontrolu nad državom; tokom narednih nešto više od godinu dana, zemljom će upravljati vojna hunta, koja je omogućila demokratizaciju zemlje.

Nakon svrgavanja u puču, Lozano Díaz je pobjegao iz zemlje te je na koncu umro u Miamiju 1957. godine.