Julije Makanec

Julije pl. Makanec (Sarajevo, 19. rujna 1904. – Zagreb, 7. lipnja 1945.), hrvatski političar, filozof i pisac.

Školovao se u Osijeku i Bihaću, te studirao filozofiju na Zagrebačkom sveučilištu i doktorirao 1927. godine. Službovao je kao gimnazijski profesor u Petrinji i mnogim drugim mjestim u Hrvatskoj, te po kazni u Leskovcu (Srbija).

Godine 1941. na mjestu je načelnika Bjelovara. Tu je odigrao važnu ulogu u Bjelovarskom ustanku 8. travnja 1941. Nakon pobune Hrvata u jugoslavenskoj vojsci proglasio je »uskrsnuće hrvatske države«.

Nakon uspostave ustaške vlasti, služi kao stožerni pobočnik u Ustaškom stožeru Bilogora (Bjelovar). Od 1942. bio je pročelnik za duhovni odgoj u Ustaškoj mladeži. U ožujku 1943. bio je imenovan izvanrednim profesorom filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U jesen 1943. postaje ministar narodne prosvjete. Pisao je knjige u svojoj struci, te bio suradnik raznih časopisa i novina.

U travnju 1945. zarobili su ga Britanci u Austriji s grupom drugih visokih dužnosnika NDH. Izručen je vlastima Demokratske federativne Jugoslavije. U kratkom procesu 6. lipnja pred Vojnim sudom II. armije Jugoslavenske armije osuđen je na smrt, te idući dan smaknut.