Prijeđi na sadržaj

Jules Hardouin-Mansart

Izvor: Wikipedija
Jules Hardouin-Mansart
barok, klasicizam
Julesov portret iz Louvra
Biografske informacije
Rođenje16. april 1646
Smrt11. maj, 1708.
NacionalnostFrancuz
Opus
Poljearhitektura
PraksaPariz
Znamenita djela

Jules Hardouin-Mansart (16. april 1646, Pariz - 11. maj, 1708., Marly-le-Roi), bio je francuski arhitekt i urbanist kralja Louisa XIV, koji je dovršio gradnju Versajskog dvorca.[1]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rođen je kao Jules Hardouin, svom prezimenu 1668. dodao je Mansart, po svom praujaku François Mansartu uglednom arhitektu kod kog je učio zanat. Kad je 1674. dobio zadatak da restaurira Dvorac Clagny za ljubavnicu Louisa XIV Madame de Montespan, već je imao briljantnu karijeru. Dotad su po njegovim projektima bile podignute brojne privatne palače, uključujući i njegovu vlastitu- Hôtel de Lorges (kasnije Hôtel de Conti).[1]

Kapela Les Invalides

Jules Mansart je 1675. postao službeni kraljev arhitekt, a od 1678. radi na restauraciji i proširenju Versajskog dvorca , uz čitavu legiju suradnika i učenika, od kojih su mnogi kasnije postali vodeći arhitekti. Polazeći od planova arhitekta Louisa Le Vaua, Mansart je izgradio novu Dvoranu ogledala, Oranžeriju, Grand Trianon te sjeverno i južno krilo dvorca. U trenutku kad je umro radio je na kapeli.[1]

Oranžerija u Versajskom dvorcu

Ogromni kompleks Versajskog dvorca, sa velikim vrtovima koje je projektirao André Le Nôtre, ispao je harmoničan izraz francuskog baroknog klasicizma i model koji su ostali evropski dvorovi nastojali imitirati.[1]

Iako je veći dio svog života bio zaokupljen tim golemim projektom, Mansart je realizirao i brojne druge javne zgrade, [[crkva|crkve i palače. Danas se smatra se da kapela za Les Invalides u Parizu, njegov ambematski rad koji najviše odražava njegovu individualnu sposobnost kombiniranja klasičnog i baroknog arhitektonskog projektiranja.[1]

Kao urbanist projektirao je pariške trgove Vendôme i Victoires.[1]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Jules Hardouin-Mansart (engleski). Jules Hardouin-Mansart. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 8.10.2024. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]