Judith Reisman
| Judith Reisman | |
|---|---|
| Rođenje | 11. 4. 1935 Newark |
| Smrt | 9. 4. 2021 |
| Državljanstvo | Sjedinjene Američke Države |
| Zanimanje | aktivista, predavač, pisac, univerzitetski profesor, novinar, naučnik, televizijski glumac |
Judith Ann Reisman (rođ. Gelernter, Newark, New Jersey, 11. travanj 1935 - 9. travanj 2021) je kontroverzna američka ultrakonzervativna spisateljica[1][2], predavačica na Interameričkom institutu i Pravnom fakultetu Sveučilišta Liberty u Virginiji.[3] posvećenom pre svega akademskom radu u kontekstu hrišćanske tradicije. Poznata je kao osnivač protu-Kinsejskog učenja.
Životopis[uredi | uredi kod]
Rođena je kao Judith Ann Gelernter 1935. godine u Newarku (New Jersey). S majčine strane obitelj joj je ruskog, a s očeve strane njemačkog podrijetla, njezini su djedovi pobjegli pred progonstvom u Europi i pripadala je drugoj generaciji američkih Židova. Njezin otac Matthew rođen je u Massachusettsu, a majka Ada u New Jerseyu. Bili su vlasnici "Matthew's Sea Fooda" koji su razvili u uspješan riblji posao u Irvingtonu (New Jersey). Roditelji su vjerovali u raširenu propagandu savršenog novog svijeta pod socijalizmom ili komunizmom. Odrastala je prema njezinim riječima u sigurnosti, sve do 1966. kad je njezina desetogodišnja kćer bila zlostavljana od trinaestogodišnjeg obiteljskog prijatelja kojeg je obitelj obožavala i vjerovala mu što će usmjeriti daljnju Judithevu karijeru.
Početkom sedamdesetih godina zarađivala je pišući i pjevajući pjesme za djecu i bila je producentica video spotova za "Captain Kangaroo”, popularni i najdugovječniji dječji televizijski program u Sjedinjenim Državama. Nakon što je dobila molbu da bi u svojim produkcijama trebala ubrzati tempo i time se natjecala brzom akcijom u crtanim filmovima koje emitiraju ostale tv postaje, odlučila je napustiti posao za televiziju i vratiti se na fakultet i specijalizirati utjecaj masovnih medija. S iskustvom umjetničkog rada u muzeju i televiziji upisala je Case Western University u Clevelandu s ciljem postizanja doktorata.
Efekat prerane kćerine smrti za što će optužiti zlostavljanje iz doba djetinjstva će preokrenuti Judithinu karijeru koja se usmjerila na kritiziranje opće priznate Kinsejeve teorije o seksualnosti. Kako su rane osamdesete godine dvadesetog veka u SADu bile posvećene nasilju i seksu na kompjuterskim igrama i filmu tako je Reisman dobila priliku da iskaže svoja gledašta u radijskoj emisiji koja se emitirala na području Washington DC. Rezultat njenog javljanja u eteru će biti njeno dobivanje 1983. godine nešto više od 700.000 dolara od strane države za njeno istraživanje vlastitih teorija o seksualizmu i pornografiji. Njeno istraživanje će završiti 1986. godine s zaključcima koji podržavaju njene ranije zaključke što će dobiti određeni publicitet u SADu,a njoj samoj ubrzati karijeru.
Bivša je profesorica na sveučilištu American University i Sveučilištu u Haifi. Predsjednica je 1998. organizacije Restoring Social Virtue & Purity to America. Reisman je istaknuta protivnica radova seksologa Alfreda Charlesa Kinseyja i kritičarka pornografije. Piše za kršćanske časopise kao primjerice Salvo. Dr. sc. Judith Reisman u svojem se radu fokusirala na pandemiju pornografije, njezin utjecaj na muškarce, žene i djecu te na djelo dr. Alfreda Kinseyja i njegova seksološka istraživanja čime se bavi četrdesetak godina.[4]
Reisman tvrdi da je homoseksualni pokret u Njemačkoj pomogao u usponu nacističke stranke i holokausta. Potvrđuje teoriju iz knjige Pink svastika i na njoj razrađuje svoje stajalište, da se skupine koje se bore za spolnu i rodnu ravnopravnost mogu usporediti s Hitlerovom mladeži[5]
Reisman zastupa mišljenje, da je apstinencija od seksa jedini dobar seksualni odgoj i isključuje sve druge vrste seksualnog i zdravstvenog obrazovanja, osobito u pogledu sigurnog seksa i kontracepcije. Ova vrsta seksualnog obrazovanja promiče seksualnu apstinenciju do braka i protivi se korištenju kontracepcije ili bilo kakvih zaštitnih sredstava prilikom spolnog odnosa, kako sama navodi apstinencija je najbolja zaštita[5]
Judith Reisman optužuje Kinseyja za pedofiliju i seksualno zlostavljanje djece za znanstvene svrhe.[6]
Publikacije[uredi | uredi kod]
- Images of Children, Crime and Violence in Playboy, Penthouse, and Hustler (1986.)
- Kinsey, Sex and Fraud (1990.)
- Soft Porn Plays Hardball (1991.)
- Kinsey, Crimes & Consequences (1998.)
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ http://www.scribd.com/doc/75334833/Judith-Reisman-Swept-Into-Controversy
- ↑ http://www.amazon.com/Judith-A.-Reisman/e/B001KMN41Y
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-07. Pristupljeno 2013-02-02.
- ↑ http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=147947
- ↑ 5,0 5,1 Daniel Radosh (6 December 2004). „The Culture Wars: Why Know?”. The New Yorker. Pristupljeno 14. studenog 2010.
- ↑ Gary Pool: Sex, science, and Kinsey: a conversation with Dr. John Bancroft - head of the Kinsey Institute for Research in Sex, Gender, and Reproduction - Interview, Humanist, September/Oktober 1996, Online bei findarticles.com
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- (en) Službena stranica
