Južni prijevoj (Mount Everest)
Južni prevoj je jedan brisani prostor sa jakim vjetrovima, bez veće količine snijega, i nalazi se između Mount Everest, najvišeg vrha na svijetu i Lhotsea, črtvrtog vrha po visini. Od 1950. godine kada je Tibet zatvoren, umjesto Sjevernog prevoja, najveći broj ekspedicija na Mount Everest kreće iz Nepala i ide preko Južnog prevoja i Jugoistočnim grebenom. Kad penjači idu ovom rutom onda je njihov završni kamp (obično Kamp IV) podignut na Sjevernom prevoju.
Prvi put je ispenjan 12. maja 1952. godine prilikom neuspjele Švicarske ekspedicije.[1] Slijedeće godine, kada je Mont Everest osvojen, na prevoj su prvi izašli Wilfrid Noyce i Šerpa Annullu, članovi Britanske ekspedicije na Mount Everest 1953.
Kada dođu na Južni prevoj, penjači se nađu u zoni smrti. Visinska bolest na ovoj visini postaje velika prijetnja i može izazvati fatalne posljedice. Javljaju se poteškoće kod spavanja, digestivni trakt se uspori ili u potpunosti prestane sa radom. Na ovim visinama čovjek koristi mnogo više energije nego što može hranom nadoknaditi. Većina penjača ovdje počinje koristiti boce sa dodatnim kisikom i imaju samo dva do tri dana za uspon i povratak. Čisto vrijeme bez vjetra je odlučujuće za uspješan uspon. Ako je vrijeme loše penjači se moraju vratiti, ponekad i do Baznog kampa.
Slijetanje helikoptera 2005.[uredi | uredi kod]
Francuski pilot Didier Delsalle sletio je 12. maja 2005. godine helikopterom Eurocopter na Južni prevoj.[2] Dva dana kasnije formalno je sletio i na Mount Everest.[3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „The Mountain World 1953”. George Allen And Unwin Limited.. 1953.
- ↑ „Utopija uspon - MountEverest.net, 27.05.2005”. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-13. Pristupljeno 2021-01-10.
- ↑ „Spuštanje u vazduhu”. National Geographic Adventure - 01.09.2005.. Pristupljeno 20. 6. 2020.