Jovan XI Carigradski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jovan XI Vek na ilustraciji iz 1667. godine.

Jovan XI Vek (grčki: Ιωάννης ΙΑ΄ Βέκκος; također poznat i kao Bek ili Bekos; ? - mart 1297) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada koji je stolovao od 1275. do 1282. godine i koji je poznat kao zagovornik ujedinjenja pravoslavaca sa Katoličkom crkvom, odnosno tzv. Lionske unije.

Jovan se rodio u Nikeji, odnosno kao potomak bizantskih izbjeglica iz Carigrada nakon pada pod križarsku vlast. Prvi put se spominje 1273. godine, kada je bizantski car Mihajlo VIII Paleolog, bojeći se planova Karla I Anžujskog za križarski rat sa ciljem obnove Latinskog Carstva, odlučio bizantsku crkvu podvrći autoritetu rimskog pape. Slično kao i njegov prethodnik Josif I, Jovan se tome usprotivio, pa ga je neko vrijeme car dao staviti u zatvor.

Kada je, pak, Josif protjeran, car, koji je u međuvremenu poslao izaslanike papi na Drugi lionski sabor, ga je 2. juna 1275. postavio za novog patrijarha. Jovan XI je dotada promijenio mišljenje te ne samo podržao uniju, nego započeo i intenzivnu propagandnu djelatnost, pišući niz tekstova gdje je nastojao pronaći teološke argumente za uniju sa Rimom, odnosno supremaciju rimskog pape nad Bizantom. Ti su tekstovi kasnije prevedeni na latinski i često korišteni od katoličkih teologa na Zapadu.

Unija, čija je glavna svrha bila političke prirode, nije bila popularna među bizantskim svećenstvom i narodom. Kada je 1282. umro Mihajlo, sa njom je nestao njegov glavni zagovornik. Mihajlov sin i nasljednik Andronik II Paleolog je odlučio od nje odustati, kao i žrtvovati nepopularnog patrijarha Jovana. Krajem 1282. je Jovan prisiljen na povlačenje u manastir i javno odricanje od svojih stavova kao heretičkih. Usprkos toga, Jovan je iz kućnog pritvora nastavio spisateljsku djelatnost, nastojeći opravdati svoje stavove i postupke.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Josif I Galesiotes
patrijarh Carigrada
1275–1282
Slijedi:
Josif I Galesiotes