Josip Runjanin
| Josip Runjanin | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 8. prosinca 1821. Vinkovci, Hrvatska(tada  Austrijsko Carstvo) |
| Smrt | 2. veljače 1878. (dob: 56) Novi Sad, Srbija(tada  Austro-Ugarska Monarhija) |
| Počivalište | Uspensko groblje Novi Sad, Srbija |
| Profesionalne informacije | |
| Instrumenti | klavir |
| Zanimanje | oficir, kompozitor |
| Znamenita djela | |
| |
Josip Runjanin, rođen kao Josif Runjanin (Vinkovci, 8. prosinca 1821. – Novi Sad, 2. veljače 1878.), hrvatski skladatelj i časnik u austrougarskoj vojsci. Najpoznatiji je po tome što je uglazbio pjesmu Antuna Mihanovića "Horvatska domovina", koja je 1891. godine proglašena hrvatskom himnom pod naslovom "Lijepa naša domovino".[1]
Rođen je u Vinkovcima, gdje je i kršten u pravoslavnoj crkvi Silaska Svetog Duha[2] pod imenom Josif. Školu je pohađao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima, a nakon toga odlučio se za vojničko zvanje.
Godine 1847. služio je kao kadet u 10. "Banskoj" graničarskoj pješačkoj pukovniji pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića. U siječnju 1848. godine postao je poručnikom druge, a u svibnju poručnikom prve klase te u rujnu iste godine natporučnikom. U rujnu 1849. godine unaprijeđen je u čin kapetana druge klase, a kapetan prve klase postao je u travnju 1857. godine. Deset godina nakon toga dobiva čin majora, a 1871. godine unaprijeđen je u čin potpukovnika i umirovljen. Poznato je kako je između 1848. i 1866. godine sudjelovao u četiri ratna pohoda u Italiji te da se u svojoj 43. godini oženio kćerkom umirovljenog kapetana Tome Perakovića.
Kao predstavnik Prve banske pukovnije ušao je 1865. godine u Hrvatski sabor. Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života i nakon toga živio je u Novome Sadu do smrti. Sahranjen je u Novome Sadu na pravoslavnom Uspenskom groblju.
Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i klavir. Kao carski kadet služio je u Glini, gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu "Horvatska domovina". Nije sasvim sigurno je li Runjanin skladao njenu melodiju,[3] ali takvo mišljenje se uvriježilo u drugoj polovici 19. stoljeća. Točna godina nastanka nije poznata, ali se obično uzima 1848. godina.
U knjizi Znameniti i zaslužni Hrvati koja je izdana 1925. godine u Zagrebu na str. 232. stoji: "...God 1840. bivši kadetom u Glini ishitrio je poznatu himnu "Lijepa naša domovina" prema melodiji Donizettieve arije "O sole piu ratto" iz 3. čina opere "Lucia di Lammermoor"..."
Godine 1861., učitelj pjevanja i organist prvostolne crkve u Zagrebu Vatroslav Lichtenegger zapisao je napjev pjesme u obliku notnog zapisa. Čim ju je Lichtenegger zapisao i obradio za muški zbor, a glazbeno društvo duhovne mladeži u Zagrebu izdalo u svojim Sbirkama, pjesma je postala popularnom. Pjesma je pod nazivom "Hrvatska himna" prvi put izvedena prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ.
Osim hrvatske himne, Runjanin je skladao glazbu za još dvije pjesme:
- "Ljubimo te Naša Diko (Hrvati svome banu)"[4][5] - pjesma spjevana u čast Josipa Jelačića.[5][6][7]
- "Rado ide Srbin u vojnike"[2][8][9]
- ↑ enciklopedija.lzmk.hr: Runjanin, Josip, preuzeto 17. studenoga 2013.
- ↑ 2,0 2,1 Moljac.hr: Životopis Josipa Runjanina Arhivirano 2013-02-05 na Wayback Machine-u, preuzeto 17. studenoga 2013.
- ↑ Golec, Ivica. Banska krajina u djelima svećenika Josipa Marića (1807.-1883.) i Pavla Lebera (1844.-1919.) // Croatica Christiana Periodica, br. 57., (2006.), str. 155.-176., (Hrčak), fusnota 22 na str. 159.:
Najvjerojatnije ju je uglazbio Josip Runjanin (1821.–1878.), onodobni kadet Prve banske pukovnije u Glini, na tekst pjesme Horvatska domovina Antuna Mihanovića. Neki misle da je Lijepu našu skladao onodobni kapelnik pukovnijske glazbe u Glini Josip Wendl. Nesporno je da su je časnici i poznatiji građani pjevali u Glini već tijekom 1846. dakle gotovo 50 godina prije njezina proglašenja hrvatskom himnom (1891.). (Usp. o tome, Pjevački vjesnik, 6 (1910.), 10, 108-109; Milan BABIĆ, »U Glini je prvi put 1846. g. odjeknula hrvatska himna«, Jutarnji list, 29 (1939.), 10029, 12.
- ↑ ZAMP Baza autora: Ljubimo te naša diko (Hrvati svome banu), preuzeto 17. studenoga 2013.
- ↑ 5,0 5,1 Republika. str. 41., fusnota 2 Arhivirano 2012-03-30 na Wayback Machine-u:
, preuzeto 17. studenoga 2013.Najpoznatije su među njima domoljubne: Ljubimo te, naša diko!, spjevana u čast Trnskovu pukovniku u Glini, poslije hrvatskome banu Josipu Jelačiću, koju je uglazbio kompozitor hrvatske himne, graničarski pukovnik Josip Runjanin; (...)
- ↑ Josip Šarčević, Josip Runjanin (Josif) Arhivirano 2014-10-06 na Wayback Machine-u:
, povijest.net, preuzeto 17. studenoga 2013.Uz zapovjednika Jelačića oduševio se za ilirski narodni preporod. Godine 1844. njemu u čast komponira napjev na tekst Ivana Trnskog “Ljubimo te, naša diko”.
- ↑ Golec, Ivica. Banska krajina u djelima svećenika Josipa Marića (1807.-1883.) i Pavla Lebera (1844.-1919.) // Croatica Christiana Periodica, br. 57., (2006.), str. 155.-176., (Hrčak), str. 167.:
Marić i Trnski složno djeluju i prigodom predstavljanja nekih pjesama Trnskoga 1843. posvećenih pukovniku Jelačiću, a tu ponajprije mislimo na pjesmu Ljubimo te naša diko, koju je uglazbio Josip Runjanin, (...)
- ↑ Boris Dežulović, Boris Dežulović: Mala nam je Mare došla iz Šumadije, preuzeto 17. studenoga 2013.
- ↑ Milan Trbojević, Prilog izgradnji novih srpsko-hrvatskih odnosa, preuzeto 17. studenoga 2013.
- Znameniti i zaslužni Hrvati - Hrvatski štamparski zavod d.d., Zagrebu, 1925., str. 232.
