Josip Reihl-Kir

Josip Reihl-Kir
Rođenje	Josip Tvrtko Reihl–Kir (1955-07-25)25. 7. 1955. Sirač, FNR Jugoslavija
Smrt	1. 7. 1991. (dob: 35) Tenja, Hrvatska
Uzrok smrti	ubijen iz zasjede tokom rata u Hrvatskoj
Prebivalište	Đakovo, Hrvatska
Etnicitet	Nijemac
Državljanstvo	Hrvatska
Alma mater	Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Zanimanje	policajac
Godine aktivnosti	1981. - 1991. (SUP Osijek) 1991. - 1991. (MUP Osijek)
Poslodavac	SUP Osijek MUP Osijek
Poznat/a po	Načelnik policije u Osijeku
Suprug/a	Jadranka Reihl-Kir
Djeca	Barbara Reihl-Kir

Josip Tvrtko Reihl–Kir (Sirač, 25. 7. 1955 - Tenja, 1. 7. 1991), hrvatski policajac, mirotvorac i načelnik osječke policije ubijen iz zasjede 1991 godine na početku rata u Hrvatskoj.

Biografija

Podrijetlo, školovanje i karijera do 1990 godine

Beživotno tijelo Josipa Reihl-Kira par minuta nakon atentata 1. 7. 1991 godine.

Josip Reihl-Kir (krsno ime mu je bilo Tvrtko) je rođen 25. 7. 1955 u selu Siraču, općini Daruvar. Roditelji Reihl-Kira, otac slavonski Nijemac i majka Hrvatica, su bili sudionici Narodnooslobodilačke borbe (NOB) tokom Drugog svjetskog rata. Bio je oženjen za Jadranku Reihl-Kir sa kojom je imao kćer jedinicu. Reihl-Kir je govorio dva strana jezika, te je bio diplomirani ekonomist Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Reihl–Kir je još za vrijeme studija radio kao apsolvent u Srednjoj ekonomskoj školi u Đakovu gdje je predavao ekonomsku grupu predmeta. Nakon diplome još je jedno izvjesno vrijeme radio u školi, nakon čega je bio pozvan u Milicijsku postaju Đakovo gdje su mu ponudili radno mjesto inspektora za privredni kriminal. Posao u miliciji je većim dijelom prihvatio kako bi rješio stambeno pitanje svoje porodice, sa kojom je do tada stanovao u kući svoje punice. Reihl-Kir je od 1981 bio zaposlen u Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove (RSUP) SR Hrvatske, te je postepeno napredovao do čelnih pozicija Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) u Osijeku.

90'-te, na početku rata u Hrvatskoj i atentat u Tenji

Na dužnost načelnika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990 godine. Reihl-Kir je bio miroljubiv čovjek, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to osobnim primjerom, sam i nenaoružan odlazio je na barikade pobunjenih Srba oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti. Na svim press konferencijama javno je suočavao pojedine novinare sa činjenicama da su čuli istinu, a odmah nakon toga u svojim medijima je izokrenuli i objavili kao laž, čime je još 1991 među prvima razotkrivao političku instrumentalizaciju velikog dijela medija u funkciji zastrašivanja i manipulacije građanima. Na sjednici Skupštine Osijeka u junu 1991 javno za govornicom obećao: "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti." Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, Reihl-Kir je u Tenji je osobno naoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelj, jednog od ekstremista na hrvatskoj strani, tj. zadužio mu je Kalašnjikov.

Jadranka Reihl-Kir je svojem suprugu postavila ultimatum da do 1. 7. 1991 napusti policiju pošto je uvidjela da joj je suprug, na lokalnom nivou, ostao sam u borbi da spriječi sukobe u istočnoj Slavoniji. Zadnjih tjedan dana nije dolazio doma, jer se bojao da će mu protivnici na hrvatskoj strani iscenirati prometnu nesreću na putu prema doma. Reihl-Kir je naredio dvojici policajaca da 24 sata dežuraju ispred njegove kuće u kojoj su boravile njegova supruga i kćer. Josip Reihl-Kir je ubijen 1. 7. 1991, oko 13.30 sati, na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji na hrvatskoj barikadi, zajedno sa potpredsjednikom osječkoga Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem, dok je Mirko Tubić bio teško ranjen. Svu trojicu je ubio pripadnik rezervnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP) Antun Gudelj koji je nakon toga hladnokrvno odšetao s mjesta ubojstva. Reihl-Kir je bio pogođen sa šesnaest metaka. Gudelja nakon počinjenog ubojstva nitko nije uhitio. Jedan od očevidaca tog događaja potvrdio je da je nakon trostrukog ubojstva Gudelj prebačen u Osijek u prtljažniku žutog Golfa, da bi se potom nekoliko dana skrivao po Osijeku i Hrvatskoj. Gudeljovi zaštitnici su se potom pobrinuli da ga se prebaci preko granice, kupi zrakoplovna karta i omogući bijeg u Australiju. Za Gudeljom nije izdana tjeralica sve do 1993, a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996 godine. Jedan svjedok je potvrdio da je 15 minuta prije ubojstva Reihl-Kira na barikadama vidio Branimira Glavaša. Josip Boljkovac, tada ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, je bio izravno nadređen Reihl Kiru. Boljkovac je potvrdio da mu je Reihl-Kir otprilike tjedan dana pred ubojstvo kazao kako je osuđen na smrt i da mu prijete likvidacijom. Na pitanje tko mu to prijeti, spomenuo je Vladimira Šeksa i Glavaša. Postoje novinska izvješća u kojima se tvrdi da je Glavaš za Božić 1990 u užemu krugu izjavio kako Reihl-Kir neće dugo. Boljkovac je sa Slavkom Degoricijom dogovorio da Reihl Kir žurno bude prebačen u Zagreb na drugo radno mjesto tj. na policijsku akademiju. Degoricija je ujutro 1. 7. 1991 nazvao Reihl-Kira i pitao ga zašto se nije prema dogovoru javio na novo radno mjesto u Zagrebu. Reihl-Kir je odgovorio da treba samo riješti još nešto, tj. obaviti pregovore između hrvatske i srpske strane u Tenji. Međutim, Reihl-Kir nikada nije stigao do Zagreba jer su Gudelj i njegovi nalogodavci bili su brži. Boljkovac je preko depeše doznao da je Reihl-Kir ubijen, te je odmah po tom saznanju odlučio uhititi odgovorne, uključujući i Gojka Šuška (kasniji ministar obrane Republike Hrvatske). O tom Boljkovčevom planu netko je obavijestio predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana, a koji je odmah potom idući dana smijenio Boljkovca. Boljkovac je izjavio kako vjeruje da je Reihl-Kir ubijen zato što se suprotstavio Šušku tj. nije htio sudjelovati u akciji u Borovom Selu, gdje su Glavaš, Šušak i Vice Vukojević ispalili tri rakete iz armbrusta (laki ručni raketni bacač za jednokratnu uporabu) na prve kuće u nizu tj. na napuštenu barikadu na ulazu u selo. Jedna raketa je pala u kukuruzište, druga na kuću, a treća u polje. Prema Boljkovcu Reihl-Kir je ubijen samo zato što je bio za mirnu opciju rješavanja krize u istočnoj Slavoniji. Josip Reihl-Kir je pokopan 3. 7. 1991 godine u Osijeku.

Borba Jadranke Reihl-Kir za procesuiranje ubojice i nalogodavaca ubojstva njezinog supruga

Gudelju je triput suđeno za ubojstvo načelnika Reihl-Kira, Zobundžije i Kneževića, te ranjavanje Tubića. U odsutnosti, Gudelj je 1994 bio na Županijskom sudu u Osijeku osuđen na 20 godina zatvora. Na temelju tjeralice, 19. 11. 1995, uhićen je u frankfurtskoj zračnoj luci i izručen Hrvatskoj. Dvije godine kasnije, 1997, na prijedlog sutkinje Ružice Šamote, koja ga je 1994 osudila u odsutnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske je oslobodio Gudelja na temelju Zakona o amnestiji, iako taj zakon obuhvaća samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili u vrijeme rata u Hrvatskoj, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško kazneno djelo. Gudelj je nakon oslobađanja otišao u Australiju.

Reihl-Kirova supruga Jadranka, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerojatno bio zaboravljen, nije odustajala od nastojanja da dokaže kako je njezin suprug ubijen zbog svojeg mirotvorstva. Podnijela je ustavnu tužbu, te se aktivirala u politici. Jadranka Reihl-Kir je ušla u Hrvatski sabor na listi SDP-a 3. 1. 2000 godine nakon što je bila izabrana na parlamentarnim izborima 2000. Godinu dana kasnije Ustavni sud je ukinuo dotadašnje presude, određujući da se slučaj ima vratiti na početak. Tađašnji državni odvjetnik Hrvatske Mladen Bajić je tek nakon prijetnje Jadranke Reihl-Kir, da će pred parlamentarne izbore 2003 izaći u medije, odlučio ponovno pokrenuti postupak protiv Gudelja.

Novi zahtjev za izručenje Gudelja Ministarstvo pravosuđa Hrvatske je podnijelo tek 30. 9. 2005, bez ikakve koordinacije s MUP-om Hrvatske. Australske vlasti su u ljeto 2007 Gudelja izručile Hrvatskoj, a u oktobru iste godine počelo je novo, treće suđenje. Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti Jadranke Reihl-Kir, a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u maju 2009 izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim do dan danas nisu otkriveni nalogodavci Antuna Gudelja. Jadranka Reihl-Kir danas tvrdi da "i HDZ i SDP imaju putra na glavi", te da "donašaju sramotne dogovore na uštrb drugih". U tri navrata je podnosila ostavku čelništvu SDP-a. Razočarana politikom SDP i njezinih članova na lokalnoj razini koji su je "doslovce gazili" napustila je SDP 2004 godine.