Josip Jurčević

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Josip Jurčević

Josip Jurčević, 2008. godine u Zagrebu.
Rođen/a 1951 (dob 65–66)
Studenci, NR Hrvatska, FNRJ (danas Hrvatska)
Zanimanje povjesničar

Josip Jurčević (Studenci kod Imotskog, 1951. -) je kontroverzni hrvatski povjesničar nacionalističke i desne orijentacije. Kao student je sudjelovao u MASPOK-u. Nakon uvođenja višestranačja u Hrvatsku se 1990. počeo baviti istraživanjem partizanskih zločina u Hrvatskoj, otkrivši podatke o jami Jazovka. U ljeto 1991. postaje jedan od osnivača dragovoljačke jedinice koja se koji mjesec potom pretvara u hrvatsku tajnu službe (od 1993. ime Hrvatska izvještajna služba). Od 1994. do 1997. je bio stručni savjetnik saborske Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća. Od 1997. je zaposlen u Institutu za društvene znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.

Autor je tri knjige, od kojih je najpoznatija Bleiburg (2005), koja se bavi istoimenim pokoljem.

Godine 2009. je postao jedan od 12 kandidata za predsjednika Republike.

Josip Jurčević je početkom 21. stoljeća izazvao brojne kontroverze izjavama koje se često tumače kao povijesni revizionizam, odnosno nastojanje da opravda NDH kojoj je pripisao samo 0,13 posto svih zločina počinjenih u drugom svjetskom ratu [1]. Također je izrazio mišljenje da je osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš [2] nedužna žrtva političkih progona. [3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]