Josif I Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Josif I Galesiotes (grčki: Ἰωσὴφ Α´ Γαλησιώτης; ? - 23. mart 1283) bio je bizantski monah koji je u dva navrata - od 1266. do 1275. te od 1282. do 1283. godine - stolovao kao vaseljenski patrijarh Carigrada. Najpoznatiji je po žestokom otporu koga je pružio planovima bizantskog cara Mihajla VIII Paleologa da se pravoslavna crkva ujedini sa Katoličkom crkvom, a zbog čega se pravoslavnim crkvama slavi kao svetac.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Josif je bio osam godina u braku prije nego što se zamonašio. Od 1222. do 1254. je služio kao anagnostes (lektor), a 1259. je postao iguman manastira Lazaros na planini Galesios. Ubrzo nakon toga je postao ispovjednik nikejskog, a potom i bizantskog cara Mihajla VIII. Car je došao u sukob sa patrijarhom Arsenijem Avtorijanom koji je na njega bio bacio anatemu zbog osljepljivanja prethodnog cara Jovana IV. Nakon što je Arsenije svrgnut, na njegovo mjesto je imenovan German III koji se, iako je bio simpatizer cara, nije usudio skinuti anatemu. Zbog toga je i on smijenjen te je Josif imenovan za novog patrijarha i preuzeo dužnost 28. decembra 1266. godine.

Josif je odmah skinuo anatemu, a što je izazvalo burne reakcije kod dijela vjernika, te stvorilo tzv. "arsenijsku šizmu" u bizantskoj crkvi koja će trajati sljedećih nekoliko decenija. Josif je prvih godina bio u dobrim odnosima sa carem, te je godine 1272. službeno okrunio njegovog sina Andronika II Paleologa za cara.

Patrijarh se, međutim, vrlo brzo okrenuo protiv cara, i to zbog religijskih razloga. Mihajlo je bio suočen sa planovima napuljskog kralja Karla I Anžujskog za pokretanje križarskog rata sa ciljem zauzimanja Carigrada i obnove Latinskog Carstva; kako bi ih preduprijedio, odlučio je Bizant i njegovu pravoslavnu crkvu podrediti papi, odnosno učiniti je dijelom katoličkog svijeta. Josif se tome javno suprostavio, a 1273. godine dao javnu zakletvu da nikada neće prihvatiti uniju sa katolicima. Usprkos tome su Mihajlovi predstavnici, uključujući njegovog prethodnika Germana, 1274. otišli na Drugi lionski sabor. Zbog toga se Josif povukao u manastir, a početkom 1275. godine i sa mjesta patrijarha.

Josif je sljedećih nekoliko godina boravio u naselju Anaplus, potom u Heli na obali Crnog mora, te konačno u manastiru Kosmidion gdje je došao u ljeto 1280. godine. Nakon što je 1282. godine Mihajlo umro, Andronik je zavlado sam i odlučio prekinuti sa njegovom unijatskom politikom. Pro-unijatski patrijarh Jovan XI Vek je svrgnut, te je Josif 31. decembra 1282. ponovno postavljen za patrijarha. Josif je, međutim, na mjestu patrijarha ostao tek nekoliko mjeseci, s obzirom da ga je zdravlje natjeralo da podnese ostavku. Nedugo potom je umro.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
German III
patrijarh Carigrada
1266–1275
Slijedi:
Jovan XI
Prethodi:
Jovan XI
patrijarh Carigrada
1282–1283
Slijedi:
Grigorije II