Prijeđi na sadržaj

Jorge Anaya

Izvor: Wikipedija
Anaya na portretu iz 1976.

Admiral Jorge Isaac Anaya (27. rujna 1926. - 9 siječnja 2008.) bio je bivši zapovjednik argentinske mornarice. Rođen je u Bahía Blanca, u pokrajini Buenos Airesu. On je sudjelovao u vojnoj diktaturi poznat kao Proces nacionalne reorganizacije (1976.-1983.) i, zajedno s Leopoldom Fortunatom Galtierijem i Basilijem Lamijem Dozom, bio je član Treće vojne hunte koja je vladala Argentinom između 1981 i 1982. On je bio glavni arhitekt i zagovornik vojnog rješenje dugogodišnjeg spora oko Falklandskog otočja što je dovelo do Falklandskog rata (španjolski: Guerra de las Malvinas). [1] [2]

Karijera

[uredi | uredi kod]

Godine 1955. kao poručnik Anaya je sudjelovao u vojnom puču tijekom kojeg je svrgnut Juan Domingo Peron.[3]

Kasnije je služio kao argentinski vojni ataše u Londonu.[4]

Godine 1976, tijekom prvog dijela novog vojnog režima, Anaya je načelnik pomorskih operacija.

U prosincu 1981 došlo je do promjene u diktaturi koja je donijela u ured novu huntu na čelu s generalom Leopoldom Galtierijem. Anaya je tada, kao vrhovni zapovjednik ratne mornarice naredio viceadmiralu Juanu Lombardu stvaranje plana za zauzimanje Falklandskih otoka koji su oba predstavila novom v.d. predsjednika. [5]

Tijekom rata iz 1982 je osmislio i naredio operaciju Algeciras, u kojoj su argentinski komandosi trebali sabotirati je britanski ratni brod usidren u Gibraltaru; Plan je bio spriječen u posljednji trenutak, kada su presretene komunikacije. [6]

Na suđenju huntama 1985. Anaya je oslobođen optužbi za otmice, mučenja, ropstva, skrivanje istine, uzurpaciju moći i lažne izjave. [7]

Godine 1997., španjolski sudac Baltasar Garzón zatražio je uhićenje i izručenje 45 članova argentinske vojske i jednog civila, za zločine genocida, državnog terorizma i mučenja počinjene tijekom "Prljavog rata" iz razdoblja de facto režima, uključujući i Anayu. [8] Zahtjev je odbijen u nekoliko navrata od strane demokratski izabranih argentinskom vladom, ono što je tvrdio da je nedopušten na temelju neprimjenjiva nadležnosti.

Dana 27. srpnja 2003., putem Uredbe 420/03, predsjednik Nestor Kirchner izmijenio je kriterije pod kojim je odbijen zahtjev za izručenje, odredivši da pravni postupci koje je tražio španjolski sud se nastave i tako omogućio mnastavak procesa izručenja. [9]

U kolovozu 2003., španjolski premijer José María Aznar naredio je prestanak izručenja za zločine počinjene u Argentini pod de facto režimom. Ta odluka je godine 2005. kasnije poništena od strane Vrhovnog suda, [10] koji je naredio da se Garzonovi zahtjevi za izručenjem nastave. U studenom 2006, dok je čeka ispitivanje istražnog suca, Anaya je doživio srčani udar te je hitno odvezen u mornaričku bolnici. Ostao je u kućnom pritvoru nakon puštanja iz bolnice ali nije smatran više sposobnim za suđenje

Umro je 9. siječnja 2008. tijekom kućnog pritvora pod optužbama za kršenje ljudskih prava. [11]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Malvinas, la trama secreta. Oscar Cardoso, Ricardo Kirschbaum, Eduardo Van Der Kooy
  2. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2014-06-29. 
  3. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2014-06-29. 
  4. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2014-06-29. 
  5. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2014-06-29. 
  6. http://www.portierramaryaire.com/arts/algeciras_1.php
  7. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-13. Pristupljeno 2014-06-29. 
  8. http://www.derechos.org/nizkor/arg/espana/36esma.htm
  9. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-26. Pristupljeno 2014-06-29. 
  10. http://www.segured.com/?od=9&link=5620
  11. Harding, Colin (16 January 2008). "Obituary: Rear-Admiral Jorge Anaya: Argentine naval commander". The Independent. Independent News and Media Limited. Dobavljeno 17. siječnja 2008.