John Maynard Keynes

Izvor: Wikipedia
John Maynard Keynes
Keynesijanska ekonomija
Keynes 1933.jpg
Keynes godine 1933.
Rođen/a 5. jun 1883. (1883-06-05)
Cambridge, Engleska
Umro/la 21. april 1946. (dob: 62)
Tilton, East Sussex, Engleska
Nacionalnost britanska
Polje Politička ekonomija, vjerojatnost
Alma mater King's College, Cambridge
Uticaj od Adam Smith, David Ricardo, John Stuart Mill, Thomas Malthus, Silvio Gesell, G. E. Moore, Alfred Marshall, Knut Wicksell, Dennis Robertson
Opozicija prema Karl Marx, Alfred Marshall, Arthur C. Pigou, Dennis Robertson, Friedrich Hayek
Uticaj na T. K. Whitaker, Patrick Lynch, Michał Kalecki, Simon Kuznets, Paul Samuelson, John Hicks, G. L. S. Shackle, William Vickrey, John Kenneth Galbraith, Karl Schiller, Joseph Stiglitz, Paul Krugman, James K. Galbraith
Doprinosi Makroeconomika, keynesijanska ekonomija, Preferenca likvidnosti, Množenje troška, Model agregatne ponude i potražnje

John Maynard Keynes, baron Keynes od Tiltona[1] (5. jun 1883 - 21. april 1946) je bio engleski ekonomista čije su radikalne ideje imale ogroman uticaj na modernu ekonomiju i političku teoriju. Posebno je zapamćen kao zagovarač vladine politike intervencionisanja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mere da bi ciljano ublažila efekte ekonomske recesije, depresije i ekspolozija. Mnogi ga smatraju osnivačem moderne makroekonomije.[2][3][4][5] Njegove ideje su osnova škole mišljenja poznate kao Kejnsova ekonomja i njenih raznih ogranaka.[6]

Tokom 1930-tih, Kejns je predvodio revoluciju ekonomskog razmišljanja, osporavajući ideje neoklasične ekonomije koja je tvrdila da bi slobodna tržišta, u kratkim do srednjoročnih termina, automatski pružila potpunu zaposlenost, dokle god su radnici fleksibilni u pogledu njihovih platnih zahteva. On je umesto toga zastupao stav da agregatna potražnja određuje sveukupni nivo ekonomske aktivnosti i da neadekvatna agregatna potražnja može da dovede dugačkih perioda visoke nezaposlenosti. Sledstveno Kejnsovoj ekonomiji, državna intervencija je neophodna da bi se regulisali ciklusi „brzog rasta i raspada“ ekonomske aktivnosti.[7] Kejns se zalagao za primenu fiskalne i monetarne politike kojom bi se ublažili negativni efekti ekonomskih recesija i depresija. Nakon izvijanja Drugog svetskog rata, Kejnsove ideje u pogledu ekonomske politike su našle primenu u vodećim Zapadnim ekonomijama. Godine 1942, Kejnsu je dodeljena titula naslednog plemića, te je postao baron Kejns od Tiltona u okrugu Saseks.[8] Kejns je umro 1946. godine. Tokom 1950-tih i 1960-tih, uspeh Kejnsove ekonomije je doveo do toga da su skoro sve kapitalističke vlade prihvatile njegove stavove.

Kejnsov uticaj je opao tokom 1970-tih, delom kao posledica problema sa inflacijom koja je počela da se ispoljava u angloameričkim ekonomijama od početka dekade, a delom zbog kritika Miltona Fridmana i drugih ekonomista koji su bili pesimistični u pogledu sposobnosti vlada da regulišu ekonomske cikluse putem fiskalne politike.[9] Međutim, nastup globalne finansijske krize iz 2007–08 je uzrokovao ponovni uspon Kejnsovog gledišta. Kejnsova ekonomija pruža teoretsku osnovu za ekonomsku politiku koju je Predsednik Barack Obama preduzeo u SAD u odgovoru na krizu, kao i premijer Gordon Brown u Ujedinjenom Kraljevstvu, i drugi državnici u njihovim zemljama.[10]

Godine 1999, Time magazin je uvrstio Kejnsa u spisak 100 najvažnijih i najuticajnijih ljudi 20. veka, komentarušući da je to bila: „njegova radikalna ideja da vlade trebaju da potroše novac koji nemaju da bi spasle kapitalizam.“[11] Njega je žurnal The Economist opisao kao „najpoznatijeg britanskog ekonomistu 20. veka.“"[12] Osim što je bio ekonomista, Kejns je takođe bio u državnoj službi, kao direktor Engleske banke, pripadnik Blumsburske grupe intelektualaca,[13] patron i sakupljač umetnosti, direktor Britanskog eugenskog društva, savetnik nekoliko dobrotvornih družtava, uspešni privatni investitor, pisac, filozof, i farmer.

Biografija[uredi - уреди]

Obrazovanje[uredi - уреди]

Džon Majnard Kejnz je bio sin Džona Nevila Kejnza, ekonomskog lektora pri Kembridž univerzitetu, uspešnog autora i socijalnog reformatora. Kejns se prvo obrazovanje dobio na Itonu, gde je pokazao talenat za skoro svaku oblast njegovih širokih interesa. Upisao je Kraljevski koledž pri Kembridžu da bi studirao matematiku, ali su ga njegova interesovanja prema politici odvela na polje ekonomije koju je studirao na Kembridžu.[6][14][15][16][17][18][19][20][21][22][23][24]

Karijera[uredi - уреди]

Da bi našao neki izvor prihoda, Kejnz je odložio pisanje disertacije na Kembridžu i, umesto toga, uzeo servis civilnog istraživanja, na kome je bio drugi.[25] Interesantno, u ekonomskom delu je dobio najmanju ocenu, za koju je posle rekao: „Istraživači najverovatnije znaju manje od mene“. Najpoželjnije mesto u britanskom trezoru je bilo namenjeno prvoplasiranom, tako da je Kejnz prihvatio posao u kancelariji Indije. Za sve to vreme, radio je i na disertaciji, koja, na njegovu žalost, nije bila prihvaćena kada ju je predao što je značilo da ni doživotno mesto na Kembridžu nije, takođe. Umesto toga, prihvatio je lekturat iz ekonomije osnovan lično od strane Alfreda Maršala, sa koje pozicije je i počeo da gradi svoju reputaciju kao ekonomista. Uskoro je ukazan kraljevskoj komisiji za valutu i finansije Indije gde je mogao da iskaže svoj talenat primenjujući ekonomsku teoriju na praktične probleme. Pošto je to i uspeo, njegove usluge su tražene i posle Prvog svetskog rata. Posle rata je bio zadužen za kreiranje uslova kredita između Britanije i njenih kontinentalnih saveznika za vreme rata. Postigao je znatne uspehe koji su, na kraju, doveli do mesta finansijskog predstavnika blagajne na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919.

Kejnzova karijera se uzdigla mestom savetnika finansija Velike Britanije od 1915 do 1919 za vreme Prvog svetskog rata, i kao njihovog predstavnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. Ta poseta je rezultovala u publikaciji Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace), iste godine praćena Revizijom ugovora (A Revision of the Treaty). Ova dela su predviđala da će popravke koje je Nemačka trebala da plati pobednicima rata biti toliko velike da će uništiti Nemačku ekonomiju. Ova predviđana su se i ostvarila 1923 kada se nemačka ekonomija urušila u hiperinflaciji, sa samo malim delom popravki ikada plaćenim.

Kejnz je više puta u svojim delima upozoravao na to da je Srbija proporcionalno najviše stradala u Prvom svetskom ratu. S obzirom na to da je Srbija siromašna poljoprivredna zemlja, osnov njene ekonomije je ljudska radna snaga. S obzirom na ogromne ljudske žrtve, Srbija je proporcionalno najviše izgubila u ratu, a posle nje Francuska. Sistem repracija zasnovan na uništenim materijalnim sredstvima koji su savezničke snage uvele ne može, po Kejnzu, adekvatno da nadoknati srpske gubitke.[26][27]

Do 1942. godine, Kejnz je već bio ugledni ekonomista kada je dobio titulu baron Kejnz od Tiltona. Za vreme Drugog svetskog rata, Kejnz je raspravljao u Kako platiti rat (How to pay for the war) da bi se rat trebao finansirati većim taksama (pre nego trošenjem deficita), da bi se izbegla inflacija. Kada je pobeda saveznika već izgledala sigurno, Kejns je bio u pregovorima koji su ustanovili Bretonvudski sistem (Bretton Woods system), kao predstavnik britanske delegacije i predsedavajući komisije Svetske banke.

Investitor[uredi - уреди]

Kejnzov briljantni rekord kao investitora je demonstriran preko javno dostupunih podataka fonda koji je on vodio za Kraljevski koledž pri Kembridžu.

Između 1928 i 1945, Kejnzov fond je doživeo prosečni rast od 13,2% u poređenju sa ukupnim tržištem Velike Britanije koje je opadalo 0,5% na godišnjem nivou.

Pristup koji je generalno Kejnz usvojio sa njegovim investicijama može se svesti na:

  • 1. Pažljivu selekciju nekoliko investicija uzimajući u obzir njihovu jeftinoću u poređenju sa aktuelnim i potencijalnim realnim vrednostima u periodu godina, kao i alternativnim inesticijama u vremenu;
  • 2. Čvrsto držanje ovih relativno velikih jedinica, moguće i na nekoliko godina, dok ne ispune svoja očekivanja, ili dok ne bude očigledno da su bila greška, i;
  • 3. Balansirana pozicija u investiranju, tj. različit izbor rizika individualnih deonica koje su velike, i ako je moguće, suprostavljenih rizika (npr. držanje deonica zlata među ostalim jednakostima, jer je vrlo moguće kretanje u suprotnom pravcu zbog fluktuacija)

Dela[uredi - уреди]

Najvažnije Kejnzovo delo je Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest and Money), 1936. U njemu je tvrdio i pokušao da dokaže da slobodan tržišni sistem ne teži ravnoteži, uključujući i punu zaposlenost, već baš neravnotežama izraženim krizama i privrednim ciklusima. Ovom knjigom Kejns je izvršio revoluciju u ekonomskoj nauci, budući da je doveo u pitanje centralnu propoziciju (do)tadašnje makroekonomske teorije. Iz Kejnzove teorije vrlo brzo je izvedena potreba široke državne intervencije, a fiskalne politike pre svega.[28]

Kejnzijanizam je vladao makroekonomskim mišljenjem oko pola veka, da bi njegovu dominaciju ugrozila tzv. nova klasična ekonomija 1980-tih godina. Današnji neokejnsijanizam vrlo malo podseća na svog utemeljivača.

  • 1909. Skorašnji ekonomski događaji u Indiji ("The Recent Economic Events in India), EJ
  • 1911. "Principal Averages and Laws of Error which Lead to Them", J of Royal Statis Soc
  • 1911. Uticaj roditeljskog alkoholizma (Influence of Parental Alcoholism"), J of Royal Statis Soc
  • 1911. "Irving Fisher's Purchasing Power of Money", EJ
  • 1912. Dževonsova teorija političke ekonomije (W.S. Jevons's Theory of Political Economy), EJ
  • 1912. "The Foreign Trade of the UK at Prices of 1900", EJ
  • 1913. "J.A. Hobson's Gold, Prices and Wages", EJ
  • 1913. Indian Currency and Finance[29]
  • 1914. "Ludwig von Mises' Theorie des Geldes", EJ
  • 1914. "The Prospects of Money", EJ
  • 1914. "War and the Financial System", EJ
  • 1914. Grad London i Narodna Banka Engleske (The City of London and the Bank of England), QJE
  • 1915. "Walter Bagehot's Works and Life", EJ
  • 1915. "The Economics of War in Germay", EJ
  • 1919. Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace)
  • 1920. "Ralph G. Hawtrey's Currency and Credit", EJ
  • 1921. A Treatise on Probability
  • 1922. Revision of the Treaty
  • 1922. "The Inflation of Currency as a Method of Taxation", MGCRE
  • 1923. A Tract on Monetary Reform
  • 1923. "Some Aspects of Commodity Markets", Manchester Guardian
  • 1923. "A Reply to Sir William Beveridge's Population and Unemployment", EJ.
  • 1923. "Population and Unemployment", EJ
  • 1923. "The Measure of Deflation: an inquiry into index numbers", N&A
  • 1923. "Mr. Bonar Law", N&A
  • 1923. Monetarna politika i nezaposlenost (Currency Policy and Unemployment), N&A
  • 1924. "Does Unemployment Need a Drastic Remedy?", N&A
  • 1924. "Edwin Montagu", N&A
  • 1924. "Alfred Marshall, 1842-1924", EJ and Memorials of Alfred Marshall, 1925.
  • 1924. "Monetary Reform", with E. Cannan, Addis and Milner, EJ
  • 1924. "A Comment on Professor Cannan", EJ
  • 1925. "The Gold Standard Act", EJ
  • 1925. "The Balfour Note and Inter-Allied Debts", N&A
  • 1925. The Economic Consequences of Mr. Churchill
  • 1925. A Short View of Russia
  • 1925. "Am I a Liberal?", N&A
  • 1926. The End of Laissez-Faire
  • 1926. "Liberalism and Labour", N&A
  • 1926. Laissez Faire and Communism
  • 1926. "Francis Ysidro Edgeworth", EJ
  • 1926. Trocki o Engleskoj (Trotsky on England), N&A
  • 1927. "A Note on Economy", N&A
  • 1927. "A Model Form for Statements of International Balances", EJ
  • 1927. "The British Balance of Trade", EJ
  • 1928. "The United States Balance of Trade", EJ
  • 1928 "Amalgamation of the British Note Issue", EJ
  • 1928. "Postwar Depression in the Lancashire Cotton Industry", J of Royal Statistical Society
  • 1928. "Lord Oxford", N&A
  • 1928. "The Great Villiers Connection", N&A
  • 1928. Réflexions sur le franc
  • 1928. "The French Stabilisation Law", EJ
  • 1928. "Frederic C. Mills' Behavior of Prices", EJ
  • 1928. "The War Debts", N&A
  • 1929. "A Rejoinder to Ohlin's The Reparation Problem", EJ
  • 1929. Can Lloyd George Do It? with H.D. Henderson
  • 1929. Vinston Čerčil (Winston Churchill), N&A
  • 1930. Rasprava o novcu (A Treatise on Money), u dva toma
  • 1930. "The Industrial Crisis", N&A
  • 1930. "The Great Slump of 1930", N&A
  • 1930. "Economic Possibilities for Our Grandchildren", N&A and Saturday Evening Post.
  • 1930. "Frank P. Ramsey", EJ and 1931, NSN
  • 1931. "A Rejoinder to D.H. Robertson, EJ
  • 1931. "Spending and Saving", The Listener
  • 1931. "The Problem of Unemployment", The Listener
  • 1931. "On the Eve of Gold Suspension", Evening Standard
  • 1931. "The End of the Gold Standard", Sunday Express
  • 1931. "After the Suspension of Gold", Times
  • 1931. "Proposals for a Revenue Tariff", NSN
  • 1931. "Some Consequences of the Economy Report", NSN
  • 1931. Essays in Persuasion
  • 1932. "The World's Economic Outlook", Atlantic Monthly
  • 1932. "The Prospects of the Sterling Exchange", Yale Review
  • 1932. "The Dilemma of Modern Socialism", Political Quarterly
  • 1932. "Member Bank Reserves in the United States", EJ
  • 1932. The World's Economic Crisis and the Way of Escape with A. Salter, J. Stamp, B. Blackett, H. Clay and W. Beveridge
  • 1932. "Saving and Usury", EJ
  • 1932. "A Note on the Long-Term Rate of Interest in Relation to the Conversion Scheme", EJ
  • 1933. "A Monetary Theory of Production", in Festschrift für Arthur Spiethoff.
  • 1933. "Mr. Robertson on Saving and Hoarding", EJ
  • 1933. "An Open Letter to President Roosevelt", New York Times
  • 1933. "The Means to Prosperity", Times
  • 1933. "National Self-Sufficiency", Yale Review
  • 1933. "The Multiplier",NSN
  • 1933. Essays in Biography
  • 1933. The Means to Prosperity
  • 1935. "Commemoration of T.R. Malthus", EJ
  • 1935. "The Future of the Foreign Exchange", Lloyds Bank Review
  • 1936. "William Stanley Jevons", JRSS
  • 1936. "Herbert Somerton Foxwell", EJ
  • 1936. "The Supply of Gold", EJ
  • 1936. "Fluctuations in Net Investment in the United States", EJ
  • 1936. Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (General Theory of Employment, Interest and Money)
  • 1937. "The General Theory of Empoyment", QJE PDF
  • 1937. "Professor Pigou on Money Wages in Relation to Unemployment", with N. Kaldor, EJ
  • 1937. "Alternative Theories of the Rate of Interest", EJ
  • 1937. "The Ex Ante Theory of the Rate of Interest", EJ
  • 1937. "The Theory of the Rate of Interest", in Lessons of Monetary Experience: In honor of Irving Fisher
  • 1937. "Some Economic Consequences of a Declining Population", Eugenics Review
  • 1938. "Comments on Mr. Robertson's `Mr Keynes and Finance'", EJ.
  • 1938. "Storage and Security", NSN.
  • 1938. "The Policy of Government Storage of Foodstuffs and Raw Materials", EJ
  • 1938. "Mr. Keynes's Consumption Function: A reply", QJE - reply to Holden (1938).
  • 1938. "Mr Keynes on the Distribution of Income and the Propensity to Consume: A reply", RES
  • 1938. Adam Smit kao učenik i učitelj (Adam Smith as Student and Professor), EJ
  • 1938. "Introduction to David Hume, An Abstract of a Treatise on Human Nature", with P. Sraffa
  • 1938. "James E. Meade's Consumers' Credits and Unemployment", EJ
  • 1939. "The Process of Capital Formation", EJ
  • 1939. "Professor Tinbergen's Method", EJ
  • 1939. "Relative Movements of Real Wages and Output", EJ
  • 1939. "The Income and Fiscal Potential of Great Britain", EJ
  • 1940. "The Concept of National Income: Supplementary note", EJ
  • 1940. How to Pay for the War: A radical plan for the Chancellor of the Exchequer
  • 1943. "The Objective of International Price Stability", EJ.
  • 1944. "Mary Paley Marshall", EJ
  • 1946. "The Balance of Payments of the United States", EJ
  • 1947. "Newton the Man", Newton Tercentenary Celebrations

Kritika[uredi - уреди]

Rad Rasprava o novcu (Treatise on Money) u 2 toma je smatran Kejnsovim najboljim delom od njegovog čestog intelektualnog protivnika, Miltona Fridmana. Fridman i ostali monetaristi su raspravljali da kejnezijanski ekonomisti (Keynesian Economists) ne obraćaju dovoljno pažnje na stagflaciju i ostale probleme inflacije.

Fridrih Hajek je tako žestoko iskritikovao Raspravu o novcu (Treatise on Money) da je Kejnz odlučio da postavi Pjera Srafu da iskritikuje (ništa manje žestoko) Hajekovo konkurentsko delo. Kejns-Hajek konflikt je bila prava mala bitka na liniji Londonska ekonomska škola - Kembridž.

Reference[uredi - уреди]

  1. Jenkins, Nicholas. "John Maynard Keynes 1st Baron Keynes (I7810)". W. H. Auden – 'Family Ghosts'. Stanford University. http://www.stanford.edu/group/auden/cgi-bin/auden/individual.php?pid=I7810&ged=auden-bicknell.ged. pristupljeno 18 October 2011. 
  2. Daniel Yergin and Joseph Stanislaw. "book extract from The Commanding Heights" (PDF). Public Broadcasting Service. http://www.pbs.org/wgbh/commandingheights/shared/pdf/prof_johnmaynardkeynes.pdf. pristupljeno 13 November 2008. 
  3. "How to kick-start a faltering economy the Keynes way", BBC, 22 October 2008, pristupljeno 13 November 2008.
  4. Cohn, Steven Mark (2006). Reintroducing Macroeconomics: A Critical Approach. M.E. Sharpe. str. 111. ISBN 0-7656-1450-2. 
  5. Davis, William L, Bob Figgins, David Hedengren, and Daniel B. Klein. "Economic Professors' Favorite Economic Thinkers, Journals, and Blogs," Econ Journal Watch 8(2): 126–146, May 2011.[1]
  6. 6.0 6.1 Skidelsky, Robert (2003). John Maynard Keynes: 1883–1946: Economist, Philosopher, Statesman. Pan MacMillan Ltd. str. 14, 43–46, 456, 263, 834. ISBN 0330488678. 
  7. Time Value of Money. "How John Maynard Keynes Changed the World of Economics". InvestingAnswers. http://www.investinganswers.com/education/economics/john-maynard-keynes-man-who-transformed-economic-world-621. pristupljeno 2 October 2013. 
  8. London Gazette: no. 35586. p. 2475. 5 June 1942. Retrieved 4 August 2009.
  9. "To Set the Economy Right", Time magazine, 27 August 1979, pristupljeno 13 November 2008.
  10. Chris Giles in London, Ralph Atkins in Frankfurt and Krishna Guha in Washington. "The undeniable shift to Keynes", Financial Times, pristupljeno 23 January 2009.
  11. Robert Reich. "The Time 100: John Maynard Keynes", Time (magazine), 29 March 1999, pristupljeno 18 June 2009.
  12. "The IMF in Britain: Toothless truth tellers", Economist.com, 11 May 2013, pristupljeno 2 October 2013.
  13. "The Bloomsbury Group". Therem.net. 22 August 2007. http://therem.net/bloom.htm. pristupljeno 26 May 2012. 
  14. Deane, Phyllis (2001). The Life and Times of J. Neville Keynes: A Beacon in the Tempest. Edward Elgar Publishing. str. 168–. ISBN 978-1-84064-534-7. https://books.google.com/books?id=K3zNTtwyqvoC&pg=PA168. 
  15. Skidelsky, Robert (1983). John Maynard Keynes: Hopes Betrayed, 1883–1920 Vol 1. Picador. str. 69–73. ISBN 978-0333115992. 
  16. Felix, David (1999). Keynes: A Critical Life. Greenwood Press. str. 22. ISBN 978-0-313-28827-2. https://books.google.com/books?id=QZH3S3P-hygC&pg=PA22. 
  17. Harrod, Roy F. (1951). The Life of John Maynard Keynes. Macmillan. str. 10. ISBN 1-125-39598-2. https://books.google.com/books?id=CbC2AAAAIAAJ. 
  18. Moggridge, Donald (1992). Maynard Keynes: An Economist's Biography. Routledge. str. 47. ISBN 978-1-134-79866-7. https://books.google.com/books?id=owImHQqt3EQC&pg=PP47. 
  19. Hession, Charles Henry (1984). John Maynard Keynes: A Personal Biography of the Man Who Revolutionized Capitalism. MacMillan Ltd. str. 12-. ISBN 0025513109. https://books.google.com/books?id=l8JdAAAAIAAJ. 
  20. Dostaler, Gilles (2007). Keynes and His Battles. Edward Elgar Publishing. str. 262–. ISBN 978-1-78100-837-9. https://books.google.com/books?id=fGIamxBxQgsC&pg=PA262. 
  21. J J O'Connor and E F Robertson (October 2003). "John Maynard Keynes". School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland: MacTutor History of Mathematics. http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/Biographies/Keynes.html. pristupljeno 25 January 2014. 
  22. "John Maynard Keynes – Timeline". http://www.maynardkeynes.org/keynes-career-timeline.html. pristupljeno 26 May 2012. 
  23. Gümüş, Erdal (2003), "J. M. Keynes; Liberalism and Keynes; Keynes's Personal Life; Keynes's School Years", Dumlupinar University Journal of Social Sciences (Eskisehir Osmangazi University) 5 (9), MPRA Paper No. 42373, http://mpra.ub.uni-muenchen.de/id/eprint/42373. pristupljeno 25 January 2014  (cites Skidelsky)
  24. 130 years of Perse Girls – Stephen Perse Foundation, 2011, http://www.stephenperse.com/resource.aspx?id=1666. pristupljeno 25 January 2014  includes a photograph that is said to show Keynes as a child at the Perse School Kindergarten
  25. McGee, Matt (2005). Economics – In terms of The Good, The Bad and The Economist. S.l.: IBID Press. str. 354. ISBN 1-876659-10-6. OCLC 163584293. 
  26. Kejnz, DŽ. M, Ekonomske posledice mira, 1919, poglavlje 5, posebno fusnota 20 u kojoj se kaže da je preko milion stanovnika Srbije izginulo tokom rata.
  27. Spiegel, Henry William (1991). The Growth of Economic Thought. Durham, UK: Duke University Press. str. 602. ISBN 0-8223-0973-4. 
  28. Aschheim, J.; Tavlas, G. S.; Heinsohn, G.; Steiger, O.; Wood (editor), John Cunningham (1994). "The Monetary Thought-Ideology Nexus: Simons verses Keynes; Marx and Keynes – Private Property and Money". John Maynard Keynes: Critical Assessments, pp. 101–120, 135. Second. Routeledge and Google Books. ISBN 978-0-415-11415-8. https://books.google.com/?id=EYbno7vSEbQC&pg=PA103&lpg=PA103. 
  29. See Keynes, John Maynard (1913). "Indian Currency and Finance". London: Macmillan & Co. 

Literatura[uredi - уреди]

  • Backhouse, Roger E. and Bateman, Bradley W.. Capitalist Revolutionary: John Maynard Keynes. 2011
  • Barnett, Vincent. John Maynard Keynes. London: Routledge, 2013. ISBN 978-0415567695.
  • Beaudreau, Bernard C.. The Economic Consequences of Mr. Keynes: How the Second Industrial Revolution Passed Great Britain By. iUniverse, 2006, ISBN 0-595-41661-6
  • Clark, Barry. Political Economy: A Comparative Approach. Westport: Greenwood Publishing Group, 1998, ISBN 0-275-96370-5
  • Clarke, Peter. Keynes: The Twentieth Century's Most Influential Economist. Bloomsbury, 2009, ISBN 978-1-4088-0385-1
  • Clarke, Peter. Keynes: The Rise, Fall and Return of the 20th Century's Most Influential Economist, Bloomsbury Press, 2009
  • Davidson, Paul. John Maynard Keynes (Great Thinkers in Economics). Palgrave Macmillan, 2007, ISBN 1-4039-9623-7
  • Harrod, R. F.. The Life of John Maynard Keynes. Macmillan, 1951, ISBN 1-125-39598-2
  • Markwell, Donald. John Maynard Keynes and International Relations: Economic Paths to War and Peace. Oxford University Press, 2006, ISBN 0-19-829236-8, ISBN 978-0-19-829236-4
  • Keynes, Milo (editor). Essays on John Maynard Keynes. Cambridge University Press, 1975, ISBN 0-521-20534-4
  • Moggridge, Donald Edward. Keynes. Macmillan, 1980, ISBN 0-333-29524-2
  • Patinkin, Don. "Keynes, John Maynard", The New Palgrave: A Dictionary of Economics. v. 2, 1987, pp. 19–41. Macmillan ISBN 0-333-37235-2 (US Edition: ISBN 0-935859-10-1)
  • Skidelsky, Robert. John Maynard Keynes: Hopes Betrayed 1883–1920. Papermac, 1992, ISBN 0-333-57379-X (US Edition: ISBN 0-14-023554-X)
  • Skidelsky, Robert. John Maynard Keynes: The Economist as Saviour 1920–1937. Papermac, 1994, ISBN 0-333-58499-6 (US Edition: ISBN 0-14-023806-9)
  • Skidelsky, Robert. John Maynard Keynes: Fighting for Britain 1937–1946 (published in the United States as Fighting for Freedom). Papermac, 2001, ISBN 0-333-77971-1 (US Edition: ISBN 0-14-200167-8)
  • Skidelsky, Robert. Keynes: The Return of the Master. PublicAffairs, 2009, ISBN 1-58648-897-X
  • Wapshott, Nicholas. Keynes Hayek: The Clash That Defined Modern Economics. 2011
  • Wolfe, Alan. The Future of Liberalism. New York: Random House, Inc., 2009, ISBN 0-307-38625-2
  • Yergin, Daniel with Stanislaw, Joseph. The Commanding Heights: The Battle for the World Economy. New York: Simon & Schuster, 1998, ISBN 0-684-82975-4
  • Bateman, Bradley (2010). The return to Keynes. Harvard University Press. ISBN 0-674-03538-0. 
  • Blaug, Mark (September 1994), "Recent Biographies of Keynes", Journal of Economic Literature (University of Exeter: American Economic Association) 32 (3), http://www.jstor.org/stable/2728608 
  • Dillard, Dudley (1948). The Economics of John Maynard Keynes: The Theory of Monetary Economy. Prentice-Hall, Inc. str. 384. ISBN 978-1-4191-2894-3. 
  • Keynes, John Maynard (1998). The Collected Writings of John Maynard Keynes (30 Volume Hardback izd.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-30766-6. 
  • Markwell, Donald. Keynes and Australia. Reserve Bank of Australia, 2000.
  • Pecchi, Lorenzo and Gustavo Piga (2010). Revisiting Keynes. MIT Press. ISBN 0-262-51511-3. 
  • Skidelsky, Robert (2010). Keynes: A Very Short Introduction. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-959164-0. 
  • Syll, Lars Pålsson (2007). John Maynard Keynes. SNS Förlag. str. 95. ISBN 9789185695270. 
  • Temin, Peter & David Vines. Keynes: Useful Economics for the World Economy. MIT Press, 2014.

Vanjske veze[uredi - уреди]

  • History of Economic Thought: John Maynard Keynes [2] ((en))
  • The John Maynard Keynes Papers at King's College, Cambridge [3] ((en))