John Henry Poynting

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
John Henry Poynting
John Henry Poynting.jpg
Rođenje 9. rujna 1852.
Monton, Lancashire, Ujedinjeno kraljevstvo
Smrt 30. ožujka 1914.
Birmingham, West Midlands, Ujedinjeno kraljevstvo
Državljanstvo Englez
Polje Fizika
Institucija Univerzitet u Birminghamu
Alma mater Univerzitet u Manchesteru
Univerzitet Cambridge
Akademski mentor James Clerk Maxwell
Istaknuti studenti Francis William Aston
Poznat po Poyntingov vektor,
Poyntingov efekt,
Poyntingov teorem,
Poynting-Robertsonov efekt

John Henry Poynting (Monton, 9. rujna 1852. – Birmingham, 30. ožujka 1914.), engleski fizičar. Sveučilišni profesor u Birminghamu (od 1880. do smrti). Istraživao zakone zračenja i mjerio Newtonovu gravitacijsku konstantu i srednju gustoću Zemlje. Njegov je najpoznatiji rad rasprava O prijenosu energije u elektromagnetskom polju (eng. On the Transfer of Energy in the Electromagnetic Field, 1884.), u kojoj je pokazao da je tok energije u jednoj točki moguće izraziti kao vektorski produkt jakosti električnog (E) i jakosti magnetskog polja (H) u toj točki. To je Poyntingov teorem, a vektor dobiven vektorskim produktom električnog i jakosti magnetskog polja zove se Poyntingov vektor (S): S = E · H = (1/μ) E · B gdje je μ magnetska permeabilnost sredstva, a B magnetska indukcija. Poyntingov vektor ima smjer širenja elektromagnetskoga vala. [1]

Poynting-Robertsonov efekt[uredi - уреди | uredi izvor]

Poynting-Robertsonov efekt: čestice na putanji oko Sunca (S) apsorbiraju zračenje sa Sunca samo iz jednoga smjera, a primljenu energiju zrače u svim smjerovima. Zbog te razlike čestica dobiva potisak tangencijalan na njezinu putanju oko Sunca.

Poynting-Robertsonov efekt (po američkom matematičaru i fizičaru Howardu Percyju Robertsonu), pojava promjene putanje sitnih čestica (mikrometeorita) zbog apsorpcije i emisije zračenja. Čestice na putanji oko Sunca apsorbiraju zračenje sa Sunca samo iz jednoga smjera, a primljenu energiju zrače u svim smjerovima. Zbog te razlike čestica dobiva potisak tangencijalan na njezinu putanju oko Sunca i smanjuje joj se kutni moment. Zbog toga čestice teže padu na Sunce u spiralnim putanjama, iako tlak Sunčeva zračenja donekle poništava (kompenzira) taj učinak.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Poynting, John Henry, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.