John Dewey

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Džon Djui
Biografske informacije
Rođenje 20. oktobar 1859.
Berlington
Smrt 1. jun 1952.
Njujork

Džon Djui (engl. John Dewey; Berlington, 20. oktobar 1859Njujork, 1. jun 1952) je bio američki filozof, socijalni kritičar i teoretičar obrazovanja. U vremenu u kojem je filozofija bila u procesu profesionalizacije, Djui se održao kao filozof zainteresovan za probleme svakodnevnice, sa međunarodnim uticajem u oblastima politike i obrazovanja.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Bio je i profesor univerziteta Mičigen i Minesota. Od 1894. profesor je u Čikagu gde 1896. osniva univezitetsku vežbaonicu, a od 1904. godine profesor je na Kolumbija univerzitetu u Njujorku i u Visokoj učiteljskoj školi. Kao vladin savetnik za pedagogiju boravio je dve godine u Kini organizujući prosvetni sistem, a u istom svojstvu boravio je u Turskoj i Meksiku. Do kraja života delovao je u američkom kulturnom i prosvetnom životu kao filozof, pedagog i politički angažovan reformator. U filozofiji je zastupao pragmatizam po kojem je kriterijum istine korist, a Djui je formirao svoju verziju pragmatizam-instrumentalizam, teoriju koja smatra kako svaki pojam, ideju itd. treba shvatiti kao instrument akcije. Raspravljajući o pitanjima obrazovanja i prenošenja iskustva starijih na mlađe generacije, ljudska bi vrsta vrlo brzo podlegla prirodnoj stihiji. Međutim, zahvaljujući nagomilanom iskustvu, što se prenosi u procesu obrazovanja na mlade generacije, ona se održava i menja svoju okolinu.

Njegov pedagoški značaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Pojedinac izolovan od društva ne bi mogao postojati, pa zahvaljujući tome što se rađa i živi u društvu, tokom svoga života prima tuđa iskustva i njima se koristi. Svakodnevni život i praksa uči kako je potreba vaspitanja i obrazovanja bezuslovna. Vaspitanje razvija i formira jedinku, pa i uvodi ljudsko biće u društveni život. Dakle, vaspitanje se može smatrati i kao socijalna kategorija i funkcija. Ali, za sprovođenje te funkcije potrebne su određene metode, tj. putevi pomoću kojih se postižu najefikasniji željeni ciljevi. Socijalna sredina sprovodi stalni uticaj na pojedinca, a taj uticaj nije ni pozitivan ni negativan. Kod ljudskog bića pod uticajem socijalne sredine javljaju se određena znanja, veštine i navike koje deluju jedinstveno i menjaju ga. Iz filozofskih i socijalno-političkih stavova Džona Djuia proizilazi da vaspitanje i nije ništa drugo nego neprekidno proširivanje i produbljivanje dečjeg iskustva, a razvitak deteta je prilagođavanje postojećem društvu. U vaspitnom procesu dete je u središtu, pa se njegove snage moraju ispoljiti, interesi se moraju ostvariti, a sposobnosti vežbati. Dete poseduje četiri instinkta:

  • socijalni
  • konstruktivni
  • istraživački i
  • umetnički.

Vaspitanje ne sme formirati dete prema određenim vaspitnim ciljevima, već ima zadatak da uklanja smetnje koje bi kočile slobodan razvoj, slobodan rast deteta. Dete treba da se slobodno razvija, a vaspitanje se ravna prema nepromenljivim zakonima razvoja psihičkih i telesnih funkcija deteta. Prema tome, Djui je jedan od teoretičara „slobodnog vaspitanja“, teorije koja ima svoj koren Rusoovim stavovima, samo što su ovi imali u svoje vreme drugu društvenu ulogu.

Djui je protivnik knjiškog i verbalnog znanja i učenja. Smatra kako je polazni izvor znanja rad, jer radeći se stiču najsigurnija i najefikasnija znanja, veštine i navike. Dakle, rad nije samo mogućnost za upoznavanje teorije. Prema Djuovom mišljenju fiziku će učenici najbolje savladati u radionici i pogonu, hemiju u kuhinji, geometriju u stolarskoj radionici, zoologiju uzgajanjem domaćih životinja, botaniku radovima u vrtu, polju, voćnjaku i vinogradu, a istoriju i geografiju putovanjima.

Djui veliko značenje pridaje rešavanju različitih radnih zadataka, samostalnim posmatranjima i zaključivanjima. Protivnik je organizacije rada po razredima, nastavnim časovima i klasične podele gradiva na nastavne predmete. Sve u školi treba podrediti „jedinstvu i celini iskustva“, pa Djui zahteva da škola priprema dete ne za budućnost, već za sadašnjost. Škola je socijalna institucija koja svoj vaspitni i obrazovni rad organizuje poput ljudskog društva. Zato i nastavu treba zasnovati na dečjim nagonima, radu i aktivnostima, pa negira sistematsko usvajanje znanja.

Dela[uredi - уреди | uredi izvor]

Napisao je veliki broj dela sa problematikom iz različitih oblasti filozofije i pedagogije:

  • Kritička teorija etike (1891)
  • Škola i društvo (1899)
  • Studije iz Logičke teorije (1903)
  • Kako mislimo (1910)
  • Obrazovanje i demokratija (1916)
  • LJudska priroda i ponašanje (1922)
  • Iskustvo i priroda (1925)
  • Traganje za izvesnošću (1929)
  • Umetnost kao iskustvo (1934)
  • Logika teorija istraživanja (1938)
  • Sloboda i kultura (1939)
  • LJudski problemi (1946)

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Zaninović, M., Pedagoška hrestomatija, Školska knjiga, Zagreb, 1985.
  • Alexander, Thomas. John Dewey's Theory of Art, Experience, and Nature (1987). SUNY Press
  • Bernstein, Richard J. John Dewey (1966) Washington Square Press.
  • Boisvert, Raymond. John Dewey: Rethinking Our Time. (1997). SUNY Press
  • Campbell, James. Understanding John Dewey: Nature and Cooperative Intelligence. (1995) Open Court Publishing Company
  • Caspary, William R. Dewey on Democracy (2000). Cornell University Press.
  • Crick, Nathan. Democracy & Rhetoric: John Dewey on the Arts of Becoming (2010) University of South Carolina Press.
  • Fishman, Stephen M. and Lucille McCarthy. John Dewey and the Philosophy and Practice of Hope (2007). University of Illinois Press.
  • Garrison, Jim. Dewey and Eros: Wisdom and Desire in the Art of Teaching. Charlotte: Information Age Publishing, 2010. Original published 1997 by Teachers College Press.
  • Good, James (2006). A Search for Unity in Diversity: The "Permanent Hegelian Deposit" in the Philosophy of John Dewey. Lexington Books. ISBN 978-0-7391-1061-4. 
  • Hickman, Larry A. John Dewey's Pragmatic Technology (1992). Indiana University Press.
  • Hook, S. John Dewey: An Intellectual Portrait (1939)
  • Kannegiesser, H. J. "Knowledge and Science" (1977). The Macmillan Company of Australia PTY Ltd
  • Lamont, Corliss (ed., with the assistance of Mary Redmer). Dialogue on John Dewey. (1959). New York: Horizon Press
  • Knoll, Michael (2014) Laboratory School, University of Chicago. In D. C. Phillips (ed) Encyclopaedia of Educational Theory and Philosophy, Vol. 2 (London: Sage), pp. 455–458.
  • Knoll, Michael (2014) John Dewey as Administrator: The Inglorious End of the Laboratory School in Chicago. Journal of Curriculum Studies, 50 pp.
  • Martin, Jay. The Education of John Dewey. (2003). Columbia University Press
  • Morse, Donald J. Faith in Life: John Dewey's Early Philosophy. (2011). Fordham University Press
  • Pappas, Gregory. John Dewey's Ethics: Democracy as Experience. (2008) Indiana University Press.
  • Pring, Richard (2007). John Dewey: Continuum Library of Educational Thought. Continuum. ISBN 0-8264-8403-4. 
  • Thomas S. Popkewitz (ed). Inventing the Modern Self and John Dewey: Modernities and the Traveling of Pragmatism in Education. (2005) New York: Palgrave Macmillan.
  • Putnam, Hilary. "Dewey's Logic: Epistemology as Hypothesis". In Words and Life, ed. James Conant. Cambridge, MA: Harvard University Press, 1994.
  • Richardson, Henry S (1998). "Truth and ends in Dewey". Canadian Journal of Philosophy, special issue – supplementary volume 24: Pragmatism (Taylor and Francis) 28 (s1): 109–147. doi:10.1080/00455091.1998.10717497. 
  • Rockefeller, Stephen. John Dewey: Religious Faith and Democratic Humanism. (1994). Columbia University Press
  • Rogers, Melvin. The Undiscovered Dewey: Religion, Morality, and the Ethos of Democracy (2008). Columbia University Press.
  • Roth, Robert J. John Dewey and Self-Realization. (1962). Prentice Hall
  • Rorty, Richard. "Dewey's Metaphysics". In The Consequences of Pragmatism: Essays 1972–1980. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1982.
  • Rud, A. G., Garrison, Jim, and Stone, Lynda (eds.) John Dewey at 150: Reflections for a New Century. West Lafayette: Purdue University Press, 2009.
  • Ryan, Alan. John Dewey and the High Tide of American Liberalism. (1995). W.W. Norton.
  • Seigfried, Charlene Haddock, (ed.). Feminist Interpretations of John Dewey (2001). Pennsylvania State University Press
  • Shook, John. Dewey's Empirical Theory of Knowledge and Reality. (2000). The Vanderbilt Library of American Philosophy
  • Sleeper, R.W. The Necessity of Pragmatism: John Dewey's Conception of Philosophy. Introduction by Tom Burke. (2001). University of Illinois Press.
  • Robert B. Talisse]. A Pragmatist Philosophy of Democracy (2007). Routledge
  • Westbrook, Robert B. John Dewey and American Democracy. (1991). Cornell University Press. online edition, the standard scholarly biography
  • White, Morton. The Origin of Dewey's Instrumentalism. (1943). Columbia University Press.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]