John Dewey

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Džon Djui
Biografske informacije
Rođenje 20. oktobar 1859.
Berlington
Smrt 1. jun 1952.
Njujork

Džon Djui (engl. John Dewey; Berlington, 20. oktobar 1859Njujork, 1. jun 1952) je bio američki filozof, socijalni kritičar i teoretičar obrazovanja. U vremenu u kojem je filozofija bila u procesu profesionalizacije, Djui se održao kao filozof zainteresovan za probleme svakodnevnice, sa međunarodnim uticajem u oblastima politike i obrazovanja.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Bio je i profesor univerziteta Mičigen i Minesota. Od 1894. profesor je u Čikagu gde 1896. osniva univezitetsku vežbaonicu, a od 1904. godine profesor je na Kolumbija univerzitetu u Njujorku i u Visokoj učiteljskoj školi. Kao vladin savetnik za pedagogiju boravio je dve godine u Kini organizujući prosvetni sistem, a u istom svojstvu boravio je u Turskoj i Meksiku. Do kraja života delovao je u američkom kulturnom i prosvetnom životu kao filozof, pedagog i politički angažovan reformator. U filozofiji je zastupao pragmatizam po kojem je kriterijum istine korist, a Djui je formirao svoju verziju pragmatizam-instrumentalizam, teoriju koja smatra kako svaki pojam, ideju itd. treba shvatiti kao instrument akcije. Raspravljajući o pitanjima obrazovanja i prenošenja iskustva starijih na mlađe generacije, ljudska bi vrsta vrlo brzo podlegla prirodnoj stihiji. Međutim, zahvaljujući nagomilanom iskustvu, što se prenosi u procesu obrazovanja na mlade generacije, ona se održava i menja svoju okolinu.

Njegov pedagoški značaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Pojedinac izolovan od društva ne bi mogao postojati, pa zahvaljujući tome što se rađa i živi u društvu, tokom svoga života prima tuđa iskustva i njima se koristi. Svakodnevni život i praksa uči kako je potreba vaspitanja i obrazovanja bezuslovna. Vaspitanje razvija i formira jedinku, pa i uvodi ljudsko biće u društveni život. Dakle, vaspitanje se može smatrati i kao socijalna kategorija i funkcija. Ali, za sprovođenje te funkcije potrebne su određene metode, tj. putevi pomoću kojih se postižu najefikasniji željeni ciljevi. Socijalna sredina sprovodi stalni uticaj na pojedinca, a taj uticaj nije ni pozitivan ni negativan. Kod ljudskog bića pod uticajem socijalne sredine javljaju se određena znanja, veštine i navike koje deluju jedinstveno i menjaju ga. Iz filozofskih i socijalno-političkih stavova Džona Djuia proizilazi da vaspitanje i nije ništa drugo nego neprekidno proširivanje i produbljivanje dečjeg iskustva, a razvitak deteta je prilagođavanje postojećem društvu. U vaspitnom procesu dete je u središtu, pa se njegove snage moraju ispoljiti, interesi se moraju ostvariti, a sposobnosti vežbati. Dete poseduje četiri instinkta:

  • socijalni
  • konstruktivni
  • istraživački i
  • umetnički.

Vaspitanje ne sme formirati dete prema određenim vaspitnim ciljevima, već ima zadatak da uklanja smetnje koje bi kočile slobodan razvoj, slobodan rast deteta. Dete treba da se slobodno razvija, a vaspitanje se ravna prema nepromenljivim zakonima razvoja psihičkih i telesnih funkcija deteta. Prema tome, Djui je jedan od teoretičara „slobodnog vaspitanja“, teorije koja ima svoj koren Rusoovim stavovima, samo što su ovi imali u svoje vreme drugu društvenu ulogu.

Djui je protivnik knjiškog i verbalnog znanja i učenja. Smatra kako je polazni izvor znanja rad, jer radeći se stiču najsigurnija i najefikasnija znanja, veštine i navike. Dakle, rad nije samo mogućnost za upoznavanje teorije. Prema Djuovom mišljenju fiziku će učenici najbolje savladati u radionici i pogonu, hemiju u kuhinji, geometriju u stolarskoj radionici, zoologiju uzgajanjem domaćih životinja, botaniku radovima u vrtu, polju, voćnjaku i vinogradu, a istoriju i geografiju putovanjima.

Djui veliko značenje pridaje rešavanju različitih radnih zadataka, samostalnim posmatranjima i zaključivanjima. Protivnik je organizacije rada po razredima, nastavnim časovima i klasične podele gradiva na nastavne predmete. Sve u školi treba podrediti „jedinstvu i celini iskustva“, pa Djui zahteva da škola priprema dete ne za budućnost, već za sadašnjost. Škola je socijalna institucija koja svoj vaspitni i obrazovni rad organizuje poput ljudskog društva. Zato i nastavu treba zasnovati na dečjim nagonima, radu i aktivnostima, pa negira sistematsko usvajanje znanja.

Dela[uredi - уреди | uredi izvor]

Napisao je veliki broj dela sa problematikom iz različitih oblasti filozofije i pedagogije:

  • Kritička teorija etike (1891)
  • Škola i društvo (1899)
  • Studije iz Logičke teorije (1903)
  • Kako mislimo (1910)
  • Obrazovanje i demokratija (1916)
  • LJudska priroda i ponašanje (1922)
  • Iskustvo i priroda (1925)
  • Traganje za izvesnošću (1929)
  • Umetnost kao iskustvo (1934)
  • Logika teorija istraživanja (1938)
  • Sloboda i kultura (1939)
  • LJudski problemi (1946)

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Zaninović, M., Pedagoška hrestomatija, Školska knjiga, Zagreb, 1985.
  • Alexander, Thomas. John Dewey's Theory of Art, Experience, and Nature (1987). SUNY Press
  • Bernstein, Richard J. John Dewey (1966) Washington Square Press.
  • Boisvert, Raymond. John Dewey: Rethinking Our Time. (1997). SUNY Press
  • Campbell, James. Understanding John Dewey: Nature and Cooperative Intelligence. (1995) Open Court Publishing Company
  • Caspary, William R. Dewey on Democracy (2000). Cornell University Press.
  • Crick, Nathan. Democracy & Rhetoric: John Dewey on the Arts of Becoming (2010) University of South Carolina Press.
  • Fishman, Stephen M. and Lucille McCarthy. John Dewey and the Philosophy and Practice of Hope (2007). University of Illinois Press.
  • Garrison, Jim. Dewey and Eros: Wisdom and Desire in the Art of Teaching. Charlotte: Information Age Publishing, 2010. Original published 1997 by Teachers College Press.
  • Good, James (2006). A Search for Unity in Diversity: The "Permanent Hegelian Deposit" in the Philosophy of John Dewey. Lexington Books. ISBN 978-0-7391-1061-4. 
  • Hickman, Larry A. John Dewey's Pragmatic Technology (1992). Indiana University Press.
  • Hook, S. John Dewey: An Intellectual Portrait (1939)
  • Kannegiesser, H. J. "Knowledge and Science" (1977). The Macmillan Company of Australia PTY Ltd
  • Lamont, Corliss (ed., with the assistance of Mary Redmer). Dialogue on John Dewey. (1959). New York: Horizon Press
  • Knoll, Michael (2014) Laboratory School, University of Chicago. In D. C. Phillips (ed) Encyclopaedia of Educational Theory and Philosophy, Vol. 2 (London: Sage), pp. 455–458.
  • Knoll, Michael (2014) John Dewey as Administrator: The Inglorious End of the Laboratory School in Chicago. Journal of Curriculum Studies, 50 pp.
  • Martin, Jay. The Education of John Dewey. (2003). Columbia University Press
  • Morse, Donald J. Faith in Life: John Dewey's Early Philosophy. (2011). Fordham University Press
  • Pappas, Gregory. John Dewey's Ethics: Democracy as Experience. (2008) Indiana University Press.
  • Pring, Richard (2007). John Dewey: Continuum Library of Educational Thought. Continuum. ISBN 0-8264-8403-4. 
  • Thomas S. Popkewitz (ed). Inventing the Modern Self and John Dewey: Modernities and the Traveling of Pragmatism in Education. (2005) New York: Palgrave Macmillan.
  • Putnam, Hilary. "Dewey's Logic: Epistemology as Hypothesis". In Words and Life, ed. James Conant. Cambridge, MA: Harvard University Press, 1994.
  • Richardson, Henry S (1998). "Truth and ends in Dewey". Canadian Journal of Philosophy, special issue – supplementary volume 24: Pragmatism (Taylor and Francis) 28 (s1): 109–147. doi:10.1080/00455091.1998.10717497. 
  • Rockefeller, Stephen. John Dewey: Religious Faith and Democratic Humanism. (1994). Columbia University Press
  • Rogers, Melvin. The Undiscovered Dewey: Religion, Morality, and the Ethos of Democracy (2008). Columbia University Press.
  • Roth, Robert J. John Dewey and Self-Realization. (1962). Prentice Hall
  • Rorty, Richard. "Dewey's Metaphysics". In The Consequences of Pragmatism: Essays 1972–1980. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1982.
  • Rud, A. G., Garrison, Jim, and Stone, Lynda (eds.) John Dewey at 150: Reflections for a New Century. West Lafayette: Purdue University Press, 2009.
  • Ryan, Alan. John Dewey and the High Tide of American Liberalism. (1995). W.W. Norton.
  • Seigfried, Charlene Haddock, (ed.). Feminist Interpretations of John Dewey (2001). Pennsylvania State University Press
  • Shook, John. Dewey's Empirical Theory of Knowledge and Reality. (2000). The Vanderbilt Library of American Philosophy
  • Sleeper, R.W. The Necessity of Pragmatism: John Dewey's Conception of Philosophy. Introduction by Tom Burke. (2001). University of Illinois Press.
  • Robert B. Talisse]. A Pragmatist Philosophy of Democracy (2007). Routledge
  • Westbrook, Robert B. John Dewey and American Democracy. (1991). Cornell University Press. online edition, the standard scholarly biography
  • White, Morton. The Origin of Dewey's Instrumentalism. (1943). Columbia University Press.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]