Johann Heinrich Lambert

Johann Heinrich Lambert
Rođenje	26. kolovoza 1728. Mulhouse, Elzas, Francuska
Smrt	25. rujna 1777. Berlin, Njemačka
Državljanstvo	Nijemac
Polje	Matematika, fizika Astronomija, filozofija
Poznat po	Dokazao da je broj π iracionalni broj Lambert-Beerov zakon Lambertov kosinusni zakon

Dokaz Lambert-Beerova zakona: zelena laserska zraka svjetlosti prolazi kroz otopinu pigmenta rodamina 6B. Zraka svjetlosti postaje sve slabija kako prolazi kroz otopinu.

Prikaz Lambertova kosinusnog zakona.

Johann Heinrich Lambert (Mulhouse, 26. kolovoza 1728. – Berlin, 25. rujna 1777.), njemački fizičar, matematičar i astronom francuskog podrijetla. Svojim matematičkim istraživanjima obuhvatio je algebru, sfernu trigonometriju i perspektivu. Prvi je dokazao da je broj π iracionalan broj i prvi se sustavno služio hiperboličkim funkcijama. Posebno je značajno njegovo djelo o teoriji paralelnih pravaca (1766.). U djelu Fotometrija (fr. Photometrie, 1760.) jasno je razlučio pojmove sjaja i rasvjete i tako položio temelje fotometrije. Osim toga, istraživao je lom svjetlosti u atmosferi, zatim staze kometa i u svezi s tim otkrio nova svojstva konika. U njegovim astronomskim radovima prvi se put govori o dvojnim zvijezdama.

Doprinosi

Lambert-Beerov zakon

Lambert-Beerov zakon je zakon o apsorpciji monokromatske svjetlosti u obojenim otopinama, po kojem količina svjetlosti koja se apsorbira u obojenom sloju otopine ovisi o debljini tog sloja (Lambertov zakon) i o množinskoj koncentraciji otopljene obojene tvari (Beerov zakon; prema njemačkom fizičaru Augustu Beeru, 1825. – 1863.). Na tom se zakonu temelje kolorimetrijske i spektrofotometrijske metode u analitičkoj kemiji.

Lambertov kosinusni zakon

Lambertov zakon, poznat i kao Lambertov kosinusni zakon, su dva zakona istog naziva za rasvjetu:

• Jakost rasvjete neke površine razmjerna (proporcionalna) je kosinusu kuta što ga upadne zrake čine s okomicom na danu površinu:

$E=E_{0}\cdot \cos \phi$

gdje je: E₀ - osvjetljenje plohe okomite na zrake svjetlosti, a φ - upadni kut zraka svjetlosti u odnosu na okomicu.

• Sjaj elementa površine savršeno difuznog izvora razmjeran (proporcionalan) je kosinusu kuta što ga emitirane zrake čine s okomicom na dani element. Iz toga slijedi da će difuzni izvor koji zadovoljava Lambertov zakon izgledati jednako sjajan, bez obzira iz kojega se smjera promatra.