Joakim Rakovac
| Joakim Rakovac | |
 Spomenik Joakimu Rakovcu u Poreču | |
| Rođenje | 14. listopada 1914. |
|---|---|
| Smrt | 18. siječnja 1945. (31 god.) |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | vinogradar |
| Politička stranka | član KPJ od svibnja 1943. |
| član NOV i PO Jugoslavije u NOB-u Narodni heroj od 9. prosinca 1952. | |
| Standardizacija infokutija | |
Joakim Rakovac (Rakovci kraj Poreča, 14. listopada 1914. - 18. siječnja 1945.), istarski antifašist, partizan i narodni heroj.
Joakim Rakovac rođen je u selu Rakovci (Rahovci) desetak kilometara od Poreča. Završio je talijansku osnovnu školu, ali na poticaj roditelja čita tada zabranjene knjige na hrvatskom jeziku. Drugi svjetski rat i napad na Jugoslaviju 6. travnja 1941. dočekao je kao pripadnik tzv. specijalnih bataljuna talijanske vojske "za politički sumnjive". Bila je riječ o neborbenim jedinicama koje su se bavile održavanjem cesta i drugim neborbenim aktivnostim. Već 1942. godine vraća se u Istru, jedni izvori govore da je pobjegao iz talijanske vojske, drugi da je otpušten.
Uglavnom, čim se vratio susreće se s antifašizmom i počinje se povezivati s antifašističkim pokretom u Hrvatskoj, uspostavivši blisku suradnju sa narodnjakom Jožom Šuranom koji je već bio u vezi sa partizanima iz Hrvatske. Krajem 1942. godine okuplja se u njegovoj kući u selu Rakovci kod Baderne tridesetak ljudi i raspravljaju o mogućnostima borbe protiv fašizma; poslije se u tom mjestu osniva narodnooslobodilački odbor (NOO), jedno od žarišta ideje antifašizma i povezivanja Istre sa Hrvatskom po Poreštini i Pazinštini.
U ljeto 1943. vodi prvu veću skupinu Istrana prema Gorskom kotaru kako bi se priključili partizanima. Ubrzo je postao predsjednikom NOO-a za Istru. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine sudjeluje u razoružavanju garnizona u Cerovlju i Borutu - gdje ga je vijest o kapitulaciji zatekla dok je vodio veću grupu dragovoljaca k partizanima u Gorskom Kotaru. Potom sudjeluje u oslobađanju Pazina, a 14. rujna s manjom skupinom boraca ulazi u Poreč i u njemu uspijeva uspostaviti vlast ustanika. Kao predsjedatelj Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Istru sudjeluje u donošenju povijesnih Pazinskih odluka kojima se Istra odcjepljuje od Italije i sjedinjuje s maticom Hrvatskom.
Nakon njemačkog zauzimanja Istre neumorno radi na terenu, obilazi istarska sela i potiče ljude na ustanak i organizira antifašiste sve s ciljem oslobođenja Istre.
Kao vijećnik sudjeluje na višestranačkom Trećem zasjedanju ZAVNOH-a u svibnju 1944. godine.
Za vrijeme sastanka NOO u selu Korenići iznad Limske Drage upadaju Nijemci, te svatko bježi na svoju stranu; Rakovac je pogođen dum-dum metkom, ali je uspio pobjeći u obližnju šumu gdje je iskrvario. Pronađen je drugi dan mrtav u snijegu - tako barem glasi verzija događaja koju su Rakovčevi suborci desetljećima ponavljali u službenim prigodama (makar danas sa nešto manje sigurnosti).[1] Druga verzija istog dođaja je da su ga ubili elementi iz sastava partizanskog pokreta, koji su prema nalogu vodstva KPJ u tom razdoblju pred kraj rata (siječanj 1945. godine) širom Hrvatske sustavno eliminirali one vođe Narodnooslobodilačkog pokreta za koje se ocijenilo da nisu dovoljno "na partijskoj liniji".[2]
Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u Poreču ispod kipa podignutog njemu u čast. Uz njegovu smrt vežu se brojne priče, od toga da ga je netko izdao iz redova partizana, do toga da su Nijemci imali špijuna. Kako god bilo njegov neumorni rad na podizanju naroda na ustanak, njegovo zalaganje za jednakost Hrvata i Talijana u Istri, njegova neizmjerna energija i predanost radu, Joakima Rakovca su čak i za života učinile legendom. Danas gotovo svaki grad u Istri ima obalu, trg ili ulicu posvećenu Joakimu Rakovcu: među Istarskim Hrvatima je on definitivno zapamćen kao neupitni primjer čestitog borca za narodnu slobodu i nesumnjivog narodnog junaka.