Willandra
| Jezerska područja Willandra | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Australija
  Jezera Willandra | |
| Registriran: | 1981. (5. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno i kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, viii |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Jezera Willandra je naziv za skupinu fosilnih (isušenih) jezera i pješčanih formacija koji pokrivaju područje od 2.400 km² na jugozapadu australske pokrajine New South Wales. Ovo područje je prepoznato kao mjesto iznimne geološke vrijednosti, ali i kulturne vrijednosti jer se u njemu nalazi najstarije mjesto kremacije na svijetu. Zbog toga je jezersko područje Willandra upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji, ali i na popis australske prirodne baštine 2007. godine[1].
Jezera su nastala kada ih je Bilabong potok prestao snabdijevati vodom, nakon čega su ostala kao slana jezera koja su se u roku od nekoliko tisuća godina potpuno isušila. Dok je još u njima bilo vode, na njihovim istočnim stranama počele su se stvarati pješčane dine čistog kvarcnog pijeska. One su savršene za čuvanje fosilnih ostataka, a 30 metara visoka glinena dina u obliku polumjeseca jezera Chibnalwood je najveća na svijetu.
Jezera Willandra čine jezera iz Pleistocena (na slici lijevo od sjevera prema jugu):
- Mulurulu jezero je posljednje koje se isušilo
- Willandra potok
- Garnpung,
- Leaghur,
- Mungo (u sklopu Nacionalnog parka Mungo), je mjesto pronalaska najstarijih ostataka homo sapiensa u Australiji, tzv. Mungo čovjek (star oko 68.-40.000 godina) , ali i najstariji kremirani ostaci na svijetu, tz. Mungo žena (stara oko 26.-40.000 godina).
- Arumpo,
- Chibnalwood
- Prungle jezera
Antropološki, ovo područje svjedoči o načinu života prvih ljudskih zajednica u vremenu prije posljednjeg ledenog doba. Naime, pored ljudskih ostataka pronađen je i mlinski kamen (star oko 18.000 godina, poput najstarijih s Bliskog Istoka) koji je služio za drobljenje klasja divlje trave kako bi se dobilo brašno, ali i kamini stari oko 30.000 godina.
U ovom području su pronađeni i fosili divovskih tobolčara, važni za proučavanje nestalih divovskih sisavaca.
-
Nacionalni park Mungo -
Obala jezera Mungo -
Dine jezera Mungo -
Tzv. „Veliki zid Mungoa” -
Mungo čovjek
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Područje jezera Willandra na stranicama Ministarstva za okoliš, održivost, vode, stanovništvo i zajednice (en) Posjećeno 4. travnja 2011.
- Godišnje izvješće povjerenstva za okoliš i zaštitu Arhivirano 2011-01-11 na Wayback Machine-u (Department of Environment and Conservation) 2009.-10., str. 48. ISSN 1835-114X (en)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- New age for Mungo Man, new human history Arhivirano 2011-05-24 na Wayback Machine-u Sveučilište u Melbourneu 19. veljače 2003. (en) Posjećeno 4. travnja 2011.
