Jevrejsko groblje u Travniku

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Jevrejsko groblje u Travniku svjedoči o prisutnosti Jevreja u opštini Travnik, Bosna i Hercegovina, još od XVIII stoljeća. Prema pisanim izvorima, najstariji nadgrobnik potječe iz 1762. godine. Proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, na inicijativu Zavičajnog muzeja u Travniku, na 28. sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj 17. aprila 2019. godine. Ovu odluku komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović (predsjedavajući).[1]

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Jevreji Sefardi nastanili su se iz Španije većinom – ako ne možda i isključivo – u Sarajevu. U Travnik su se doseljavali iz Sarajeva. Oko 1768. imali su samostalnu općinu i svoj hram. Prva sinagoga u Travniku sagrađena je 1769. godine. Šesdesetih godina XIX stoljeća na mjestu stare sinagoge od drveta, izgrađena je nova, kamena bogomolja. Travnički hram se vanjštinom gotovo nije razlikovao od okolnih stambenih građevina.

Značajnije naseljavanje dešavalo se u vrijeme kada je Travnik bio središte bosanskog pašaluka. Tamo ih je privukla snažna trgovina, koja se preko Travnika održavala sa Splitom i ostalim dalmatinskim gradovima, i vrlo razvijeni zanati vezirskog grada. U Travniku je jedno vrijeme postojala najveća jevrejska općina poslije one u Sarajevu. Prema popisu iz 1895. godine u Travniku je živilo 436 Jevreja, a prema popisu iz 1910. godine 494. Godine 1940. u Travniku je žiielo 375 Jevreja.

Do prvog masovnog hapšenja travničkih Jevreja, njihovog ubijanja i odvođenja u koncentracione logore došlo je u prvoj polovini avgusta i septembra 1941. godine. Travnički Jevreji odvedeni su u logor u Kruščicu (kod Viteza). Iz Kruščice su iste godine transportirani u logor Jasenovac

Nakon završetka Drugog svjetskog rata vratilo se njih 16. Danas u Travniku živi jedna Jevrejka. Nema više sinagoge, ni hamama na Lončarici s posebnim odjeljkom za ritualno kupanje.[2]

Opis[uredi - уреди | uredi kôd]

Groblje je bogato različitim tipovima nadgrobnika koji se mogu podijeliti prema periodu nastanka i oblicima na starije i mlađe nadgrobnike. Najstariji datirani spomenik na groblju je iz 1762. godine. Stariji nadgrobnici su položeni kameni sanduci, s polukružno završenim gornjim dijelom sanduka. Na njima ne postoje ukrasi, osim što su na čeonim stranama izvedene niše unutar kojih su na nekima vidljivi uklesani natpisi pisani hebrejskim pismom. Sa dolaskom Aškenaza, pojavljuju se novi oblici nadgrobnika koji su složenije izrade, u obliku stele. Ovi nadgrobnici su od betona, klesanog kamena i mermera. Najčešće prezime koje se može pročitati na spomenicima je Levi, zatim Papi i Solomon.

Na groblju je 1979. g. podignuto spomen-obilježje u znak sjećanja na nevino stradale žrtve holokausta u II svjetskom ratu.[3]

Zbog lošeg stanja u kojemu se Jevrejsko groblje trenutno nalazi te usljed pojave klizišta, samonikle vegetacije koja ugrožava nadgrobnike i oštećenja na većem broju nadgrobnika, Komisija je donijelo zaključak da se ovo dobro uvrsti na Listu ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine. Na toj Listi trenutno se nalazi 80 dobara.[4]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Hamdija Kreševljaković – Derviš Korkut, Travnik u prošlosti 1464–1878, Travnik: Zavičajni muzej Travnik, 1961.
  • Moritz Levy, Sefardi u Bosni, Bosanska biblioteka, Sarajevo, 1966.
  • Josef Konforti, Jevreji u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine: Travnički Jevreji, Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu,
  • NP “Oslobođenje“, Sarajevo, 1966.
  • Martin Udovičić, Travnik u vrijeme Austro-ugarske (1878–1918), Travnik: Zavičajni muzej Travnik, 1981.
  • Avram Pinto, Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Veselin Masleša, 1987.
  • Vedrana Gotovac, Sinagoge u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Muzej Grada Sarajeva, 1987

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]