Jelena Diković

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jelena Diković
Biografske informacije
Rođenje 9. maj 1981. (1981-05-09) (dob: 41)
Titovo Užice, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija
Obrazovanje
Zanimanje novinarka, feministkinja

Jelena Diković (Titovo Užice, 9. svibnja 1981.), srpska je novinarka i feministkinja, jedno od najznačajnih imena štampanog novinarstva u Srbiji.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Jelena Diković je rođena 1981. godine u Titovom Užicu. Odrasla je u Kosjeriću, gde je završila Osnovnu školu Mito Igumanović. Gimnaziju Sveti Sava završila je u Požegi. Godine 2000. godine upisala je Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu, koji je diplomirala 2005. godine. Na istom fakultetu je 2018. godine magistirala sa temom: Lezbejske zajednice u Srbiji i SAD - uporedna analiza. Tom prilikom je stekla zvanje magistrice politikologije za međunarodne odnose.

Od 2006. godine je novinarka lista Danas. Pokriva oblasti tranzicione pravde, te ljudskih prava i sloboda (prava LGBT osoba, nasilje prema ženama, romska pitanja, itd). Lipnja 2022. na redovnoj Izbornoj skupštini Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), izabrana je za članicu Izvršnog odbora, za naredne četiri godine.[2]

U novembru 2021. godine, došla je u fokus javnosti, kada je video snimkom zabilježila događaj, na kojem su umjetnica Jelena Jaćimović i aktivistica za ljudska prava Aida Ćorović, izrevoltirane odlukom MUP-a Srbije da zabrani prekrečavanje murala Ratka Mladića, bacale kokošja jaja na mural u Njegoševoj ulici u Beogradu. Snimak tog događaja, koji je Diković uživo emitovala na društvenim mrežama, postao je dokaz režimske i policijske brutalnosti protiv političkih neistomišljenika u Srbiji. Snimak ovog događaja pregledalo je više od milijun ljudi i bio je jedini snimak događaja koji su prenosili mediji u svijetu.[3][4]

Pored lista Danas, Diković objavljuje tekstove u magazinima: Brand Magazin, Total Music i Karakter. Govori engleski, a služi se francuskim i španskim jezikom.

Živi u Beogradu.

Pretnje[uredi - уреди | uredi kôd]

Vojislav Šešelj je 2018. godine, tokom jednog suđenja za masakr 1.313 Bošnjaka u mestu Kravice kod Srebrenice, u sudnici, i to u delu gde sedi publika, pretio da će Jelenu Diković njegovi radikali "presvući u plavo", odnosno prebiti, jer mu je rekla: "Da sam i ja Žena u crnom", dok je govorio najogavnije stvari o koordinatorki organizacije Žene u crnom Staši Zajović, odnosno da je "to trebalo udaviti čim se rodilo". Pošto Zajović nije bila prisutna u sudnici, na njegovo pitanje ima li Žena u crnom, Diković je podigla ruku i rekla da ima.[5]

Nakon što je pisala o nedoličnom ponašanju Srećka Popovića – jednog od optuženih u predmetu Ćuška – o njegovoj psovki "j... vam pas mater" upućenoj sudskom veću, pa napadu na prevodioca u sudnici samo zato što je Albanac, pa dobacivanju Albanki, koja je svedočila o ubistvu sina, pa napadanju tužioca Bruna Vekarića da je nelojalan državi Srbiji – Popović je Jeleni Diković zapretio na stanki jednog od suđenja. Vikao je na nju: "Jesi li ja ta novinarka koja piše o meni..." Diković je tom prilikom rekla da nije i na taj način se spasila.

Marta 2020. godine ispred Specijalnog suda u Beogradu novinarka Jelena Diković je praćena i zastrašivana od strane nepoznate osobe, koja ju je prije toga ometala dok je vodila intervju sa sagovornicima nakon glavnog sudskog pretresa za zločin u Štrpcima.[6]

Tokom juna 2020. godine, u prostoru suda maltretirao ju je optuženi, sada već osuđeni ratni zločinac Željko Budimir, čovek koji se tada teretio za ratne zločine iz 1992. godine. Čim je shvatio ko je Jelena Diković, odmah ju je krenuo vređati. Govorio joj je, da je pisala neistine o njemu, kako ga lažima predstavlja kao zločinca i slično. Uspela ga je prekinuti, a potom mu reći, da ako ima nešto protiv nje i njenih tekstova da za to postoje demanti i tužbe. Međutim, to ga nije sprečilo da i dalje nastavi da ju vređa.[7][8]

Nagrade[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Godišnja medijska nagrada za toleranciju Poverenika i OEBS-a (2016)
  • Nagrada organizacije FOSDI za članak o diskriminaciji žena u Vojsci Srbije (2016)
  • Godišnja medijska nagrada za toleranciju Poverenika i OEBS-a (2019)[9]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. „Diković: U Srbiji zbog korona virusa uvesti vanredno stanje”. danas.rs. https://www.danas.rs/drustvo/dikovic-u-srbiji-zbog-korona-virusa-uvesti-vanredno-stanje/. Pristupljeno 5. svibnja 2021. 
  2. „Održana redovna skupština NUNS-a”. nuns.rs. https://nuns.rs/odrzana-redovna-izborna-skupstina-nuns-a/. Pristupljeno 26. studenoga 2021. 
  3. „U Beogradu uhapšene aktivistkinje zbog bacanje jaja na mural Ratka Mladića”. balkaninsight.com. https://balkaninsight.com/2021/11/09/u-beogradu-uhapsene-aktivistkinje-zbog-bacanje-jaja-na-mural-ratka-mladica/?lang=sr. Pristupljeno 15. studenoga 2021. 
  4. „Kako sam snimila brutalnost „vučićevaca“”. danas.rs. https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/kako-sam-snimila-brutalnost-vucicevaca/. Pristupljeno 15. studenoga 2021. 
  5. „Šešelj koristi i sudnicu da preti Ženama u crnom”. danas.rs. https://www.danas.rs/drustvo/seselj-koristi-i-sudnicu-da-preti-zenama-u-crnom/?fbclid=IwAR3stq_06_makKTvLrvdyVwq1W6tzh9ql_CrOKZ6I2qBMc53yGV93NJnX0k. Pristupljeno 5. svibnja 2021. 
  6. „Novinarka Danasa zastrašivana ispred zgrade Specijalnog suda”. naslovi.net. https://naslovi.net/2020-03-03/cenzolovka/novinarka-danasa-zastrasivana-ispred-zgrade-secijalnog-suda/25015733. Pristupljeno 25. maja 2022. 
  7. „Nebezbedni sud”. danas.rs. https://www.danas.rs/drustvo/suocavanje/nebezbedni-sud/. Pristupljeno 5. svibnja 2021. 
  8. „Pretio mi je optuženi za ratne zločine”. danas.rs. https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/pretio-mi-je-optuzeni-za-ratne-zlocine/. Pristupljeno 5. svibnja 2021. 
  9. „Novinarka Danasa među dobitnicima nagrade za izveštavanje o problemima tolerancije”. danas.rs. https://www.danas.rs/drustvo/novinarka-danasa-dobitnica-nagrade-za-izvestavanje-o-problemima-tolerancije/. Pristupljeno 5. svibnja 2021. 

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi kôd]