Jektenija
Jektenija (grč. ekteneia: istezanje; uslužnost, usrdnost), u pravoslavnoj crkvi: kratka i sažeta molitva koju đakon ili sveštenik izgovara na liturgiji ili za vrijeme nekog drugog bogosluženja (obreda). Prema Pravoslavnom rečniku jektenija je niz molbi koje se odnose na potrebe hrišćanina, tako nazvanih uslijed usrdnog uznošenja molitvi. Drugim riječima, to je molitva svih prisutnih u hramu. Jektenija postoji već u 2. vijeku.
O jektenijama uopšte[uredi | uredi kod]
U jekteniji su iskazane molbe za zemaljska i vječna dobra i za spasenje duše svih vjernih. One su univerzalnog karaktera, iste su u cijeloj pravoslavnoj crkvi i jedan su od glavnih oblika liturgijske molitve, zajednički praktično svim bogosluženjima.
Vrste jektenija[uredi | uredi kod]
Postoje 4 vrste jektenija:
- Velika ili mirna jektenija, koja se još naziva i đakonska, ima 12 prozbi. Počinje molitvom: "U miru Gospodu se pomolimo" i po tome je dobila naziv mirna jektenija. Na njenom kraju dodaju se razne prozbe, što zavisi od toga o kom se obredu radi. U krštenju se dodaju molbe za osvećenje vode, u drugim obredima dodaju se molitve za razne potrebe, npr. za putnike, za kišu, protiv nepogoda, za bolesne, za umrle. Poslije svake prozbe narod odgovara sa: "Gospodi pomiluj".
- Mala jektenija ima tri prozbe s početka i kraja velike jektenije.
- Suguba jektenija proiznosi se na mnogim bogosluženjima. Ispred nje postoje uvodni dijelovi koji vjernike pripremaju da se unesu cijelim bićem u molitve koje slijede, a to su na primer: "Recimo svi iz sve duše i od svega uma svoga recimo". Poslije svake prozbe narod odgovara tri puta "Gospodi pomiluj".
- Prozbena jektenija dobila je naziv po završetku svake prozbe "...u Gospoda molimo", na što narod odgovara s "Podaj Gospode".
Uz opšte tipove jektenija postoje one koje se koriste u posebnim službama ili određenim trenucima službi: jektenija za oglašene, jektenija prilikom osvećenja vode, jektenija za umrle. Prilikom izgovaranja jektenija učestvuje cijela crkva kroz odgovaranje na kraju svake prozbe.
Velika jektenija[uredi | uredi kod]
Na liturgiji poslije "Blagosloveno carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha..." slijedi velika jektenija, koja čini početak zajedničke molitve crkve (naroda). U njenim prozbama uočava se poredak moljenja kao istinska hrišćanska hijerarhija vrijednosti. Velika jektenija završava se vozglasom "Jer tebi priliči svaka slava, čast i poklonjenje Ocu i Sinu i Svetome Duhu... ". Tim riječima na kraju molitvi vjernici proslavljaju jednoga Boga troičnog u licima Oca, Sina i Svetoga Duha. Kroz veliku jekteniju čovjek se uči moliti u zajednici, s Crkvom, da prima njenu molitvu kao svoju, da se moli kao cjelokupno Tijelo Hristovo. To je od suštinske važnosti za svakog hrišćanina - da razumije da u Crkvu ne dolazi da se moli individualno, privatno, odvojeno, nego da uistinu bude sjedinjen u molitvi s Hristom.
Napomena[uredi | uredi kod]
Prema Klaićevom i Anić-Goldsteinovom rječniku jektenija su imenica srednjeg roda u množini, a po Rječniku SANU i Rječniku Matice srpske jektenija je imenica ženskog roda, a jektenije srednjeg roda, a obično se koristi u množini.