Jehovini svjedoci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Jehovini svedoci)
Jehovini svjedoci
{{{slikatekst}}}
Zgrada Kule stražari u njujorškom Brooklynu
Klasifikacija milenarijanska, restoracionistička
Orijentacija kršćanska
Geografsko područje svijet
Osnivač Charles Taze Russell (osnovao Pokret proučavatelja Biblije)
Osnivanje 1876: Proučavatelji Biblije
1931: ime Jehovini svjedoci
Pennsylvania i Država New York, SAD
Odvojila se od Pokret proučavatelja Biblije
Kongregacije 119.485
Članova 8,3 mil.
Službeni website http://www.jw.org
Statistike prema 2017 Yearbook of Jehovah's Witnesses

Jehovini svedoci ili Jehovni svjedoci su milenaristička restoracionistička hrišćanska denominacija sa nontrinitarijanskim uverenjima koja je razlikuju od većine drugih hrišćanskih zajednica.[1] Prema navodima same organizacije broji preko 8,3 miliona sledbenika aktivno uključenih u evangelizaciju,[2] preko 12 miliona članova koji redovno dolaze na godišnje konvencije, te preko 20,08 miliona članova koji proslavljaju Memorijal.[3][4] Njima upravlja Vladajuće telo Jehovnih svedoka, koje čine starešine sa sedištem u Bruklinu, a koje propisuje sve doktrine.[5][6][7] Verovanja Jehovinih svedoka se temelje na njihovom tumačenju Biblije[8][9] pri čemu prednost daju sopstvenom prevodu Novi svet - prevod Svetog pisma.[10][11][12][13] Veruju kako je uništenje sadašnjeg sveta u Armagedonu skoro, te da je uspostavljanje Božjeg kraljevstva na zemlji jedino rešenje za sve probleme čovečanstva.[14]

Grupa je nastala od pokreta Proučavatelja Biblije—osnovanog krajem 1870-ih od Čarlsa Tejza Rasela kao Društvo Zionove kule stražare—a značajne organizacijske i doktrinarne promene su se dogodile pod vodstvom Džozefa Frenklina Raderforda.[15][16] Naziv Jehovini svedoci, temeljen na Izaiji 43:10–12,[17] je uvedeno godine 1931. kako bi se razlikovali od drugih grupa Proučavatelja Biblije te simbolizovalo raskida sa Raselovim tradicijama.

Jehovini svedoci su najpoznatiji po svom propovedanju od vrata do vrata, distribuciji literature kao što su Stražarska kula i Probudite se!, te odbijanju vojne službe i transfuzija krvi. Ime Jehova smatraju nužnim za ispravno ispovedanje vere. Odbacuju Trojstvo, temeljnu besmrtnost duše, i paklene muke, koje smatraju vanbiblijskim konceptima. Ne slave Božić, Uskrs, rođendane kao i druge praznike i običaje za koje smatraju da su paganskog porekla i kao takvi nespojivi sa hrišćanstvom. Sledbenici svoj skup verovanja često nazivaju "istinom" i za sebe smatraju da su u "u istioni".[18][19] Jehovini svedoci smatraju da je svetovno društvo moralno izopačeno i pod uticajem Satane, te ograničavaju kontakte sa ne-Svedocima.

Kongregacijske disciplinske akcije uključuju odčlanjivanje, njihov izraz za formalno isključivanje te klonjenje.[20] Kršteni pojedinci koji formalno napuste zajednicu se smatraju "oddruštvenim" te ih se članovi također klone. I "odčlanjeni" i "oddruštveni" pojedinci mogu ponovo postati članovima ako se pokaju.

Stavovi o prigovoru savesti prema vojnoj službi i odbijanje pozdrava državnoj zastavi su Jehovine svedoke doveli u sukob sa mnogim vladama. Zbog toga su Jehovini svedoci bili metom progona te su njihove aktivnosti ograničavane i zabranjivane u nizu zemalja. Sudski sporovi vezani uz Jehovine svedoke su imali uticaja na zakonodavstva vezana uz građanska prava.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Početkom 1870-ih godina Čarls Rasel i neki njegovi prijatelji započeli su proučavanje Svetog pisma s obzirom na Hristov povratak. Isto tako, započeli su sa istraživanjem temeljnih učenja Pisma. To je bio početak današnjih aktivnosti Jehovinih svedoka.

Čarls Rasel je rođen 1852. godine u Pitsburgu u Pensilvaniji, SAD. Bavio se trgovinom, ali se ubrzo proučio kao tumač Svetog Pisma. Od mladosti su ga zanimala teološka pitanja. U suštini, on nije prihvatao popularnu praksu da je roditeljska religija i ona prava, već je koristio Bibliju i razabirao učenja koja, po njemu, nemaju temelja u svetom pismu, kao: nauku o paklu, besmrtnost duše, trojednom bogu..., a usvajao one nauke koje, po njemu, imaju čvrst temelj u svetom pismu. Rasel se bavio i pisanjem. (“Biblijske studije“) Godine 1879. pokrenuo je časopis Stražarska kula kao vesnik prisustva Hristovog, koji je uređivao do svoje smrti 1916. godine. Odredo je da propovednička delatnost mora u potpunosti zavisiti od dobrovoljnih priloga i da ne treba vršiti sakupljanje novca. Isto tako, poruka se trebala prenositi putem neplaćenih, dobrovoljnih napora onih koji veruju. On je i sam dao doprinos sredstvima koje je nakupio u svom poslu do tog vremena. Tako je 1884. osnovano Traktatno društvo Sionske stražarske kule kao neprofitna korporacija u Pensilvaniji. Predsednik korporacije trebao se izabirati godišnje. Time je omogućeno pravno sredstvo, nezavisno od života bilo kog pojedinca, za sprovođenje njihovog obrazovanja. Rasel je izabran za prvog predsednika a njegova kancelarija smatrala se tadašnjim glavnim sedištem, centralom. Njegov rad su produžili njegovi saradnici, tako da su se Jehovini svedoci raširili i propagirali svoje učenje na svim kontinentima. To rade na javnim mestima i po privatnim stanovima. I kao temelj za svoj rad pozivaju se na "Gospodinov poziv" u Mateju 28:19,20, Matej 24:14 i verovanje da svi pravi hrišćani trebaju i oponašati Hrista i tako deliti svoju spoznaju o bogu sa bližnjima motivisani ljubavlju. Inicijativu za ovu sveobuhvatnu delatnost dao je drugi predsednik Udruženja Jozef Raterford. U mnogim zemljama koristili su radio program putem kog su se držali govore.

Jehovini svjedoci propovijedaju na ulici Lavova u Ukrajini.

Verovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Jehovini svedoci odbacuju, između ostalih, dogmu o Trojstvu, jer smatraju da se o njoj ne govori u Svetom Pismu. Oni osporavaju i odbacuju simbole kao što je križ, te praznike i običaje, jer ih smatraju nehrišćanskim, tj. smatraju da imaju mnogobožačko i pagansko poreklo.

Demografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Dvorana Kraljevstva u Karlsruhe u Nemačkoj

Nakon skromnih početaka kada je bilo svega nekoliko pristalica novih saznanja, do danas je Zajednica Jehovinih svedoka postala prava međunarodna organizacija sa oko 8,3 miliona članova u preko 240 zemalja širom sveta. Osim toga, vode preko 10,1 miliona besplatnih kućnih biblijskih studija sa zainteresovanim osobama koje za relativno kratko vreme usvajaju biblijsko spoznanje i u većini slučajeva postaju i sami Jehovini svedoci, pa samim tim i propovednici.[21]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Jehovini svedoci su više puta objavili pogrešna predskazanja. Vodeće telo kaže da Jehovini svedoci ne mogu biti smatrani nadahnutim prorocima, i obično objašnjavaju svoja, nekad pogrešna očekivanja time da se ispravno znanje postepeno množi, i da će se i ubuduće množiti (Pr. 4, 18). Takođe kažu da se pravi Božji narod pre svega prepoznaje po ljubavi (Jovan 13, 35) Nekada su verovali da će Harmagedon doći 1914. ali danas veruju da ne znaju kad će doći, mada biblijska proročanstva ukazuju na to da živimo u poslednjim danima (Matej 24, 42).

Jehovini svedoci tvrde da nisu sekta jer nisu otcepljeni deo neke konfesije, crkve, verske zajednice ili drugog oblika verske organizacije, već potiču iz raznih religija i verskih društava širom sveta. Mnogi Svedoci su bivši pripadnici crkava, sekti, plemenskih religija itd., a mnogi od njih bili su ateisti pre nego što su prihvatili biblijska učenja. Isto tako, tvrde da nisu ni kult, jer nemaju ljudskog vođu, nego se, kako navode, trude slediti primer Isusa Hrista kako u govoru i ponašanju, tako i u javnom delu propovedanja i stvaranja učenika (što je upravo često predmet kritika mnogih crkava).

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Sources for descriptors:
    • Millenarian: Beckford, James A. (1975). The Trumpet of Prophecy: A Sociological Study of Jehovah's Witnesses. Oxford: Basil Blackwell. str. 118–119, 151, 200–201. ISBN 0-631-16310-7. 
    • Restorationist: Stark; Iannaccone, Laurence (1997). "Why Jehovah's Witnesses Grow So Rapidly: A Theoretical Application". Journal of Contemporary Religion 12 (2): 133–157. doi:10.1080/13537909708580796. 
    • Christian: "Religious Tolerance.org". http://www.religioustolerance.org/chr_defn.htm.  "Statistics on Religion". http://religions.pewforum.org/reports. 
    • Denomination: "Jehovah's Witnesses at a Glance". http://www.bbc.co.uk/religion/religions/witnesses/ataglance/glance.shtml. "The American Heritage Dictionary". http://www.thefreedictionary.com/Jehovah's+Witness. "Memorial and Museum AUSCHWITZ-BIRKENAU". http://en.auschwitz.org/m/index.php?option=com_content&task=view&id=370&Itemid=8. 
  2. "Jehovah's Witnesses Official Media Web Site: Our History and Organization: Membership". Office of Public Information of Jehovah's Witnesses. http://jw-media.org/aboutjw/article41.htm#membership. "While other religious groups count their membership by occasional or annual attendance, this figure reflects only those who are actively involved in the public Bible educational work [of Jehovah's Witnesses]." 
  3. "Guided by God's Spirit". Awake!: 32. 2008. Pristupljeno 2012-06-16. 
  4. "Statistics at Jehovah's Witnesses official website, 2010". http://www.jw-media.org/aboutjw/article41.htm#membership. 
  5. Holden, Andrew (2002). Jehovah's Witnesses: Portrait of a Contemporary Religious Movement. Routledge. str. 22. ISBN 0-415-26609-2. 
  6. Beckford, James A. (1975). The Trumpet of Prophecy: A Sociological Study of Jehovah's Witnesses. Oxford: Basil Blackwell. str. 221. ISBN 0-631-16310-7. "Doctrine has always emanated from the Society's elite in Brooklyn and has never emerged from discussion among, or suggestion from, rank-and-file Witnesses." 
  7. "Focus on the Goodness of Jehovah's Organization". The Watchtower: 20. 2006-07-15. Pristupljeno 2012-06-16. 
  8. "Jehovah's Witnesses". The Columbia Encyclopedia. Columbia University Press. 2011. ISBN 978-0-7876-5015-5. http://www.encyclopedia.com/topic/Jehovahs_Witnesses.aspx#4. "The Witnesses base their teaching on the Bible." 
  9. Chryssides, George D. (1999). Exploring New Religions. London: Continuum. str. 100. ISBN 0-8264-5959-5. "Predictably, mainstream Christians accuse the New World Translation of inaccuracy, as if their own translations were thoroughly reliable. Jehovah's Witnesses will engage in discussion with others using whatever translation is available." 
  10. Alan Rogerson (1969). Millions Now Living Will Never Die. Constable. str. 70, 123. "This was the Witnesses' own translation of the New Testament ... now that the Society has decreed that they should use the New World Translation of the Bible in preference other versions, they are convinced their translation is the best." 
  11. Tess Van Sommers, Religions in Australia, Rigby, Adelaide, 1966, page 92: "Since 1870, the Watch Tower Society has used more than seventy Bible translations. In 1961 the society released its own complete Bible in modern English, known as The New World Translation of the Holy Scriptures. This is now the preferred translation among English-speaking congregations."
  12. Edwards, Linda (2001). A Brief Guide to Beliefs. Louisville, Kentucky: Westminster John Knox Press. str. 438. ISBN 0-664-22259-5. "The Jehovah's Witnesses' interpretation of Christianity and their rejection of orthodoxy influenced them to produce their own translation of the Bible, The New World Translation." 
  13. Our Kingdom Ministry, November 1992, "When we read from our Bible, the householder may comment on the clarity of language used in the New World Translation. Or we may find that the householder shows interest in our message but does not have a Bible. In these cases we may describe the unique features of the Bible we use and the reasons why we prefer it to others."
  14. "Jehovah's Witness". Britannica Concise Encyclopedia. Encyclopædia Britannica, Inc.. 2007. ISBN 978-1-59339-293-2. 
  15. Michael Hill, ed. (1972). "The Embryonic State of a Religious Sect's Development: The Jehovah's Witnesses". Sociological Yearbook of Religion in Britain (5): 11–12. Joseph Franklin Rutherford succeeded to Russell's position as President of Zion's Watch Tower Tract Society, but only at the expense of antagonizing a large proportion of the Watch Towers subscribers. Nevertheless, he persisted in moulding the Society to suit his own programme of activist evangelism under systematic central control, and he succeeded in creating the administrative structure of the present-day sect of Jehovah's Witnesses. 
  16. Leo P. Chall (1978). "Sociological Abstracts". Sociology of Religion 26 (1–3): 193. Rutherford, through the Watch Tower Society, succeeded in changing all aspects of the sect from 1919 to 1932 and created Jehovah's Witnesses—a charismatic offshoot of the Bible student community. 
  17. Isaiah 43:10–12
  18. Holden, Andrew (2002). Jehovah's Witnesses: Portrait of a Contemporary Religious Movement. Routledge. str. 64. ISBN 0-415-26609-2. 
  19. Singelenberg, Richard (1989). "It Separated the Wheat From the Chaff: The 1975 Prophecy and its Impact Among Dutch Jehovah's Witnesses". Sociological Analysis 50 (Spring 1989): 23–40, footnote 8. 'The Truth' is Witnesses' jargon, meaning the Society's belief system. 
  20. Chryssides, George D. (1999). Exploring New Religions. London: Continuum. str. 5. ISBN 0-8264-5959-5. "The Jehovah's Witnesses are well known for their practice of 'disfellowshipping' wayward members." 
  21. Statistike prema 2017 Yearbook of Jehovah's Witnesses, s. 186

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]