Jazbina (životinje)
.jpg)
Jazbina je rupa ili tunel koji životinja iskopa u zemlji kako bi izgradila prostor pogodan za nastanjivanje ili privremeno skrivanje, ili kao nusprodukt kretanja. Jazbine pružaju oblik skloništa od predatora i izloženosti elementima, a mogu se naći u gotovo svakom biomu i među različitim tipovima bioloških interakcija, uključujući simbiozu i kompeticiju. Poznato je da mnoge životinjske vrste stvaraju jazbine. Te vrste spadaju organizmi počevši od malih amfipoda,[1] do vrlo velikih vrsta kičmenjaka poput polarnog medvjeda.[2] Jazbine se mogu izgraditi u širokom spektru supstrata i mogu varirati u složenosti od jednostavne cijevi duge nekoliko centimetara do složene mreže međusobno povezanih tunela i komora ukupne dužine nekoliko stotina ili hiljada metara; primjer drugog nivoa složenosti, dobro razvijena jazbina, bila bi zečja jama.
Veliki broj kičmenjaka gradi ili koristi jazbine u mnogim vrstama supstrata; one mogu jako varirati po nivou složenosti. U neke primjere kičmenjaka koji kopaju jazbine spadaju brojni sisari, vodozemci, ribe (zmajevke i dvodihalice[3]), gmizavci i ptice (uključujući manje dinosaure[4]).
Sisari su možda najpoznatiji po kopanju jazbina. Insektivorne vrste poput krtica i glodara (np.r pripadnici Geomyidae, veliki gerbil i mrmot) često formiraju jazbine. Neki drugi sisari za koje se zna da to rade su kljunar, ljuskavac, patuljasti kunić, oklopnjak, te pacovi i lasice.[5] Zečevi (Leporidae) su također poznati po kopanju jazbina, a određene vrste sisara, poput mrmota, mogu izgraditi neke koje zauzimaju cijeli kubni metar, pri čemu istisnu oko 300 kg zemlje.[6] Postoje dokazi da glodari grade najsloženije jazbine od svih vrsta kičmenjaka.[7] Na primjer, veliki gerbili žive u porodičnim skupinama u prostranim jamama, što se može vidjeti na satelitskim snimcima. Čak i nenaseljene jazbine mogu ostati vidljive u krajoliku godinama. One su pravilno raspoređene, iako se čini da su naseljene jazbine grupirane u prostoru.[8][9] Kengurski miševi također grade jazbine u sitnom pijesku.
Čak i mesojedi poput merkata i torbari, poput vombata,[10] prave jazbine. Kod vombata su one velike, a neke su i mapirane dronovima.[11] Najveća životinja koja se krije u jazbini je vjerovatno polarni medvjed, koji je pravi u svrhu rađanja mladunaca, u snijegu ili zemlji.[12] Poznato je da ih grade i gušteri, koji također žive u njima i mogu pokazivati teritorijalno ponašanje nad njima. Postoje i dokazi da jazbine pružaju zaštitu vrsti Tiliqua adelaidensis tokom borbe, jer se mogu boriti iz njihove unutrašnjosti.[13]
Ptice obično kopaju jazbine u mekom tlu; neki pingvini i druge pelagijske morske ptice poznati su po tome. Magelanov pingvin, na primjer, gradi jazbine duž obalnih patagonijskih regija Čilea i Argentine.[14] Druge ptice koje kopaju takve nastambe su tupici, vodomari i pčelarice.
Grinje koje prenose šugu grade svoje "jazbine" u koži zaražene životinje ili čovjeka. Termiti i neke ose grade jazbine u tlu i drvetu. Neki mravi grade jazbine u tlu kako bi smjestili svoje kolonije. Neki morski ježevi i školjke mogu se ukopati u stijene.
Jazbine koje iskopaju beskičmenjaci mogu se popuniti aktivno ili pasivno. Jazbine koje ostaju otvorene tokom boravka organizma popunjavaju se pasivno, gravitacijom, a ne od strane samog organizma. S druge strane, aktivno popunjene jazbine materijalom ispunjava sam organizam koji ih je iskopao.[15]
Uspostavljanje jazbine beskičmenjaka često uključuje natapanje okolnog sedimenta sa sluzi kako bi se spriječilo urušavanje i blokirao protok vode.[15]
Primjeri beskičmenjaka koji se ukopavaju su insekti, pauci, morski ježevi, rakovi, školjke i crvi.
Životinje koje kopaju jazbine mogu se podijeliti u tri kategorije: primarni kopači, sekundarni modifikatori i stanari.[16] Primarni kopači su životinje koje prvobitno kopaju i grade jazbinu i većinom su vrlo snažne.[17] Među životinje koje se smatraju primarnim kopačima spadaju prerijski pas, afrički mravojed i vombat.[18] Patuljasti gerbili su primjer sekundarnih modifikatora, jer ne grade izvornu rupu, već će živjeti unutar rupe koju su napravile druge životinje i poboljšavati ili mijenjati neke aspekte rupe za vlastite svrhe.[17] Treća kategorija, stanari, niti grade niti modificiraju rupu, već jednostavno žive unutra ili je koriste za vlastite svrhe.[17] Neke vrste ptica koriste jazbine koje su izgradile kornjače, što je primjer jednostavnog prebivanja u njima.[17] Ove životinje se također mogu nazvati komenzalima.[17]
Neke vrste mogu provesti većinu dana unutar jazbine, što ukazuje na to da ona mora imati dobre uvjete i pružati određenu korist životinji.[19] Određene vrste mogu koristiti jazbine kao zaštitu od teških uvjeta[20] ili predatora.[13] Jazbine se mogu pronaći okrenute prema smjeru sunčeve svjetlosti ili niz smjer hladnog vjetra.[21] Ovo bi moglo pomoći u zadržavanju topline i izolaciji, pružajući zaštitu od vanjskih temperatura i uvjeta.[21] Insekti poput uholaže mogu izgraditi jazbine za život tokom zime i koristiti ih za fizičku zaštitu.[20] Neke vrste će također koristiti jazbine za skladištenje i zaštitu hrane. To pruža korist životinji jer može držati hranu dalje od druge konkurencije.[19] Također omogućava životinji da zadrži dobru zalihu hrane unutar jazbine kako bi izbjegla ekstremne vremenske uvjete ili godišnja doba kada određeni izvori hrane mogu biti nedostupni.[19] Osim toga, jazbine mogu zaštititi životinje koje su se upravo okotile, pružajući dobre uvjete i sigurnost za ranjivu novorođenčad.[19] Jazbine također mogu pružiti sklonište životinjama koje žive u područjima koja često uništavaju požari, jer duboko pod zemljom mogu biti sigurne i na stabilnoj temperaturi.[21]
Jazbine se također često očuvaju u fosilnim zapisima kao fosili jazbina, vrsta fosilnih tragova.
- Spreite - fosilni ostaci jazbina beskičmenjaka
- Podzemna fauna
- ↑ Jones, S. E.; Jago, C. F. (1993-01-01). „In situ assessment of modification of sediment properties by burrowing invertebrates” (en). Marine Biology 115 (1): 133–142. Bibcode 1993MarBi.115..133J. DOI:10.1007/BF00349395. ISSN 1432-1793.
- ↑ Jonkel, Charles J.; Kolenosky, George B.; Robertson, Richard J.; Russell, Richard H. (1972). „Further Notes on Polar Bear Denning Habits”. Bears: Their Biology and Management 2: 142–158. DOI:10.2307/3872578. ISSN 1936-0614. JSTOR 3872578.
- ↑ Dubiel, Russel; Blodgett, Robert H; Bown, Thomas M (May 1987). „Lungfish Burrows in the Upper Triassic Chinle and Dolores Formations, Colorado Plateau”. Journal of Sedimentary Petrology 57: 512–521.
- ↑ Varricchio, David J.; Martin, Anthony J.; Katsura, Yoshihiro (2007). „First trace and body fossil evidence of a burrowing, denning dinosaur”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences 274 (1616): 1361–1368. DOI:10.1098/rspb.2006.0443. PMC 2176205. PMID 17374596.
- ↑ O. J., Reichman, Stan. C. Smith (1990). Current Mammalogy. New York and London: Plenum Press. str. 369–416.
- ↑ Harrington, Monica (April 2014). „What a woodchuck could chuck”. Lab Animal 43 (4): 117. DOI:10.1038/laban.516. PMID 24651779.
- ↑ O. J., Reichman, Stan. C. Smith (1990). Current Mammalogy. New York and London: Plenum Press. str. 369–416.
- ↑ Wilschut, L.I.; Addink, E.A.; Heesterbeek, J.A.P.; Dubyanskiy, V.M.; Davis, S.A.; Laudisoit, A.; Begon, M.; Burdelov, L. i dr.. (2013). „Mapping the distribution of the main host for plague in a complex landscape in Kazakhstan: An object-based approach using SPOT-5 XS, Landsat 7 ETM+, SRTM and multiple Random Forests”. International Journal of Applied Earth Observation and Geoinformation 23 (100): 81–94. Bibcode 2013IJAEO..23...81W. DOI:10.1016/j.jag.2012.11.007. PMC 4010295. PMID 24817838.
- ↑ Wilschut, L.I; Laudisoit, A.; Hughes, N.; Addink, E.A.; de Jong, S.M.; Heesterbeek, J.A.P.; Reijniers, J.; Eagle, S. i dr.. (2015). „Spatial distribution patterns of plague hosts : point pattern analysis of the burrows of great gerbils in Kazakhstan”. Journal of Biogeography 42 (7): 1281–1292. Bibcode 2015JBiog..42.1281W. DOI:10.1111/jbi.12534. PMC 4737218. PMID 26877580.
- ↑ Old JM, Hunter NE, Wolfenden J (2018). Who utilises bare-nosed wombat burrows? Australian Zoologist. 39, 409-413. DOI: 10.7882/AZ.2018.006
- ↑ Old, Julie M.; Lin, Simon H.; Franklin, Michael J. M. (2019). „Mapping out bare-nosed wombat (Vombatus ursinus) burrows with the use of a drone”. BMC Ecology 19 (1): 39. Bibcode 2019BMCE...19...39O. DOI:10.1186/s12898-019-0257-5. PMC 6749681. PMID 31533684.
- ↑ „burrow” (en). National Geographic Society. 2012-06-06. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-27. Pristupljeno 2018-01-05.
- ↑ 13,0 13,1 Fenner, A. L., Bull, C. M. (August 17, 2010), Central-place territorial defence in a burrow-dwelling skink: aggressive responses to conspecific models in pygmy bluetongue lizards
- ↑ C. Michael Hogan, (2008) Magellanic penguin, Globaltwitcher.com, ed. Nicklas Stromberg
- ↑ 15,0 15,1 Donovan, Stephen K., ur. (1994). The Palaeobiology of Trace Fossils. John Wiley & Sons. ISBN 0-471-94843-8.
- ↑ Mukherjee, Aditi., Pilakandy, Rajan., Kumara Honnavalli Nagaraj., Manchi, Shirish S., Bhupathy, Subramanian. (June 2017). „Burrow characteristics and its importance in occupancy of burrow dwelling vertebrates in Semiarid area of Keoladeo National Park, Rajasthan, India”. Journal of Arid Environments 141: 7–15. Bibcode 2017JArEn.141....7M. DOI:10.1016/j.jaridenv.2017.02.003.
- ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 Kinlaw, Al (1999). „A review of burrowing by semi-fossorial vertebrates in arid environments”. Journal of Arid Environments 41 (2): 127–145. Bibcode 1999JArEn..41..127K. DOI:10.1006/jare.1998.0476.
- ↑ Old, Julie M.; Hunter, Nicole E.; Wolfenden, Jack (2018). „Who utilises bare-nosed wombat burrows?”. Australian Zoologist 39 (3): 409–413. DOI:10.7882/AZ.2018.006.
- ↑ 19,0 19,1 19,2 19,3 O. J., Reichman, Stan. C. Smith (1990). Current Mammalogy. New York and London: Plenum Press. str. 369–416.
- ↑ 20,0 20,1 Körner, Maximilian; Foitzik, Susanne; Meunier, Joël (2018). „Extended winters entail long-term costs for insect offspring reared in an overwinter burrow”. Journal of Thermal Biology 74: 116–122. Bibcode 2018JTBio..74..116K. DOI:10.1016/j.jtherbio.2018.03.021. PMID 29801616.
- ↑ 21,0 21,1 21,2 Torres, M. Rocío; Borghi, Carlos E.; Giannoni, Stella M.; Pattini, Andrea (May 2003). „Portal Orientation and Architecture of Burrows in Tympanoctomys barrerae (Rodentia, Octodontidae)”. Journal of Mammalogy 84 (2): 541–546. DOI:10.1644/1545-1542(2003)084<0541:poaaob>2.0.co;2. ISSN 0022-2372.