Jason and the Argonauts (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jason and the Argonauts
kino-poster koji je izradio Howard Terpning
RežijaDon Chaffey
ProducentCharles H. Schneer
ScenarioBeverley Cross
Jan Read
PredložakArgonautica
UlogeTodd Armstrong
Nancy Kovack
Honor Blackman
Gary Raymond
MuzikaBernard Herrmann
FotografijaWilkie Cooper
MontažaMaurice Rootes
StudioMorningside Productions
DistribucijaColumbia Pictures
Datum(i) premijere
16. 6. 1963 (1963-06-16)
Trajanje101 min.
Zemlja Sjedinjene Države
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet1 mil. $
Bruto prihod2,100.000 $ (SAD i Kanada)[1]

Jazon i argonauti (eng. Jason and the Argonauts) je pustolovno fantastični film iz 1963. kojeg je režirao Don Chaffey. To je jedan od filmova čije je specijalne efekte odradio legendarni Ray Harryhausen.

Filmska ekipa

[uredi | uredi kod]

Režija: Don Chaffey

Glume: Todd Armstrong (Jazon), Nancy Kovack (Medeja), Gary Raymond (Acastus) i drugi.

Radnja

[uredi | uredi kod]

Mitska Grčka. Zli Pelias je osvojio Tesaliju i postao okrutni vladar, ali prema legendi će ga neki mladić zbaciti sa trona. Taj mladić je Jazon pa ga Pelias pošalje u Kolhidu po legendarno zlatno runo nadajući se da će ovaj poginuti na svojoj nemogučoj misiji. Jazon unajmi brod Argo i hrabre mornare, među kojima su i Herkul, Kastro i Orfej. Na svojem putovanju stignu na otok na kojem ih napadne ogromni kip Talos, prođu morski prolaz smrti, pobijede Harpe ali i sretnu Medeju, u koju se zaljubi Jazon. Konačno, stignu do mjesta na kojem se nalazi zlatno runo...

Kritika

[uredi | uredi kod]

"Jazon i argonauti" smatra se razmjerno solidnim ostvarenjem fantastike i jednim od boljih filmova na čijim je specijalnim efektima radio legendarni Ray Harryhausen. Poklonici filma hvalili su maštovitu obradu mitova stare Grčke, spektakularnu bitku Jazona sa vojskom skeleta ( koja je postala Harryhausenov zaštitni znak ) te šarm cjeline. Drugi dio kritike proglasio je pak film ukočenim, drvenim, sa jednodimenzionalnim likovima i zastarjelim dijalozima, u kojemu su specijalni efekti jedina oaza zanimljivosti.

Kritičar John A. Nesbit je u svojoj recenziji hvalio film: "Ono čega se odmah sjetimo pri samoj spomeni na ovaj grčki mit su specijalni efekti Raya Harryhausena, posebno oni skeleti" kao i Rob Vaux: "Subotnja matinejska zabava u najboljoj tradiciji", dok je Ken Hanke suzdržano utvrdio: "Izvrsni specijalni efekti Raya Harryhausena, bezvoljni scenarij i gluma".

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. "Top Rental Features of 1963", Variety, 8 January 1964 p 71.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]