Jason and the Argonauts (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jason and the Argonauts

kino-poster koji je izradio Howard Terpning
Režija Don Chaffey
Producent Charles H. Schneer
Scenario Beverley Cross
Jan Read
Predložak Argonautica
Uloge Todd Armstrong
Nancy Kovack
Honor Blackman
Gary Raymond
Muzika Bernard Herrmann
Fotografija Wilkie Cooper
Montaža Maurice Rootes
Studio Morningside Productions
Distribucija Columbia Pictures
Datum(i) premijere
16. jun 1963 (1963-06-16)
Trajanje 101 min.
Zemlja  SAD
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Budžet 1 mil. $
Bruto prihod 2,100.000 $ (SAD i Kanada)[1]

Jazon i argonauti (eng. Jason and the Argonauts) je pustolovno fantastični film iz 1963. kojeg je režirao Don Chaffey. To je jedan od filmova čije je specijalne efekte odradio legendarni Ray Harryhausen.

Filmska ekipa[uredi - уреди | uredi izvor]

Režija: Don Chaffey

Glume: Todd Armstrong (Jazon), Nancy Kovack (Medeja), Gary Raymond (Acastus) i drugi.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Mitska Grčka. Zli Pelias je osvojio Tesaliju i postao okrutni vladar, ali prema legendi će ga neki mladić zbaciti sa trona. Taj mladić je Jazon pa ga Pelias pošalje u Kolhidu po legendarno zlatno runo nadajući se da će ovaj poginuti na svojoj nemogučoj misiji. Jazon unajmi brod Argo i hrabre mornare, među kojima su i Herkul, Kastro i Orfej. Na svojem putovanju stignu na otok na kojem ih napadne ogromni kip Talos, prođu morski prolaz smrti, pobijede Harpe ali i sretnu Medeju, u koju se zaljubi Jazon. Konačno, stignu do mjesta na kojem se nalazi zlatno runo...

Kritika[uredi - уреди | uredi izvor]

"Jazon i argonauti" smatra se razmjerno solidnim ostvarenjem fantastike i jednim od boljih filmova na čijim je specijalnim efektima radio legendarni Ray Harryhausen. Poklonici filma hvalili su maštovitu obradu mitova stare Grčke, spektakularnu bitku Jazona sa vojskom skeleta ( koja je postala Harryhausenov zaštitni znak ) te šarm cjeline. Drugi dio kritike proglasio je pak film ukočenim, drvenim, sa jednodimenzionalnim likovima i zastarjelim dijalozima, u kojemu su specijalni efekti jedina oaza zanimljivosti.

Kritičar John A. Nesbit je u svojoj recenziji hvalio film: "Ono čega se odmah sjetimo pri samoj spomeni na ovaj grčki mit su specijalni efekti Raya Harryhausena, posebno oni skeleti" kao i Rob Vaux: "Subotnja matinejska zabava u najboljoj tradiciji", dok je Ken Hanke suzdržano utvrdio: "Izvrsni specijalni efekti Raya Harryhausena, bezvoljni scenarij i gluma".

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Top Rental Features of 1963", Variety, 8 January 1964 p 71.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]